Jucer, na kraju mog radnog vremena, zove me Nedjo. “Sta ima Nedjo? Sta radite?” Ovo “sta radite” mislim na njega i njegovu zenu, jer prijatelji se ne persiraju. “Evo, gospodja strika sal, dok snjezic pada, a grah sa suhim mesom se krcka na sporetu, pa rekoh da dodjete poslije posla da ga zajedno jedemo. Bit…
Kaze: “Zena mi trudna.” “U zdravlju i sreci docekali, bilo musko ili zensko.” Kaze:”I ja kazem. I meni nije vazno. Samo nek’ piša s nogu.”
Jutros -14, a sa vjetrom -23. Meni ne smeta. Dan se ubio za lagane stvari. Dok moji drugari crtaju samo njima prepoznatljive junake, ja sam danas za “art zen”. Neka i ovakvih dana u zivotu… Uz dobru volju sve se moze. Ja cak i ne kupujem “zen bojanke”, jer veci mi je gust sama ih…
Jedva cekam da mi se ukaze prilika da pregledam dokumentarac o Tifi. I znate sta raja, bas bih voljela da Brega napravi Tifi jos jedan dobar album, da mi sto spadamo u generaciju – “jebo te bas dobro izgledas, ili mislis li ti ostariti “ – osvjezimo derneke prije umiranja. 😉
Djeci se danas uskraćuje spoznaja i mentalno se osakaćuju od malih nogu. Ima bezbroj primjera koji to očituju: Sedamdesetih godina prošlog vijeka u Prosvjetno – pedagoškom zavodu u Sarajevu na jedan način smo testirali učenike u trećim razredima osnovnih škola. Nakon čitanja jednog teksta, većina ispitanika (u gradskim školama ) nije mogla da se sjeti…
Covjece, Bistri rijeku sto je mutis, Cisti srce suzom srece, Voli kamen koji gazis, Ostri pogled isped sebe, Nosi radost u naramku, Voli majku sto te hrani, Postuj oca sto te brani, Utkaj ljubav u korake, Ne preziri drugacije, Svijet te zove, Pokazi mu, Da si covjek, A ne zvjer! Zijada Rajkov
“Hocemo li do Mojmila?” “Daj Crni sta ti je?.” “Sto? Jedna kafica bi nam dobro dosla.” “Ti zaboravio da Gojko danas stanca!” Mi, u raji smo imali imena za one preko puta, sto su po nama pucali sa snajperima. Neka mi oproste, svi dobri, sa imenom Gojko. Tacno smo znali kad je Gojkova smjena. Bio…
Jutro je. 7:15. Gledam kroz prozor kako se vrticu priblizavaju njih tri. Njoj tri godine i na celu je njihove male “kolone”. Iza nje je mama, koja u narucju nosi njenu sestru od godinu dana. Prati je strpljivo i cijelo vrijeme nesto razgovaraju. Jos se nije razdanilo. Ona, samouvjereno koraca stazicom, kojom hodi vec dvije…
Ponekad imam osjecaj da se ovaj moj zivot dogadjao nekome drugom, a ne meni. Ko ce normalan, danas, da povjeruje, da sam pocetkom devedesetih proslog vijeka prala djecije pelene u opkoljenom Sarajevu, dok je moja dobra druga, s Vojnickog, izazivala svadju u redu za vodu da bih ja mogla sve to da zavrsim neometano i…
Koliko god da vidiš novih podneblja u životu, nekako malo je. Uvijek ima još neostvarenih putovanja. Ali ima i onih mjesta kojima se vazda vraćamo. Tako se ja vraćam uvijek Bosni i Sarajevu. Odmah na početku da razriješimo neke stvari: na godišnji odmor se ide rasterećeno, jelde?. Ja kad idem u Sarajevo, ja se spremam…