Bezbroj komentara poslije njegovog razgovora na Face TV i na Podcastu ( Balkast ).
Umjetnik – jer osim andjeoskog glasa, on prepoznaje kako upakovati prošlost sa sadašnjim trenutkom u ljubav.
Arheolog – po zanimanju, a u umjetnosti – arheolog duše, jer kroz arheologiju kao disciplinu koja proučava materijalne ostatke ljudi iz povijesti i pretpovijesti ( prapovijesti ), možemo komotno reči da je kroz svoje pjesme iskopao ostatke nekih ljudskih duša.
Mističan – prepun tetovaža, koja svaka ima duboko značenje naroda koje izučava i koji teku njegovim venama. Pa i ne čudi, što jednostavno ne želi nikome i ničemu da je rob. Ka jednom i jedinom bogu stiže kroz sve te lavirinte čuvajući sebe ispisanim amajlijama koje štite od zlih ljudi, uroka, bolesti…
Multikulturalni folklorni balkanski melek – zar nije?! Od Kraljeve Sutjeske, 99 Allahovih imena, Janine grane i Vilinog kola, Hebrejske amajlije, Fatimine ruke, Čiriličnog Miroslavljevog Pisma, Andjeoskih krila… pa sve do imena majke na Glagoljici je knjiga tetovaža na njegovom tijelu.
Kad vidim njegove tetovaže na rukama, sjetim se slike iz djetinjstva: Maglajski vreo ljetni dan. Pijaca… Prelazak preko mosta koji spaja Staru Čaršiju i Novi dio grada je uvijek bio uzbudljiv. Bezbroj ljudi, sa svakim drugim čovjekom majka zastaje pozdravlja se, ali pozdravi sa Kumama ( tako smo ih zvali ) koje bi dolazile iz obližnjih katoličkih sela u okolini grada su uvijek izazivali moju dječiju radoznalost. U bijelim haljinama, sa jelecima preko haljine, ukrašenim detaljima uz rubove, sa posebnim čarapama na nogama uz gumene opanke, svezanih bijelih marama na glavi i sa križevima istetoviranim na rukama, obavezno bih svaki put pitala mamu zašto su tako obučene, zašto imaju ispisane križeve na nadlaničnoj strani ruke, a ona bi se uvijek nasmijala i samo kratko odgovorila: “Folklor!”
Zato ja u Boži vidim taj “multikulturalni folklor”, pa još sa toliko ljubavi u sebi, šta je drugo nego melek.
Derviš na sceni – ali sadašnjeg doba! Neumorni Božo vrti se u krug poput pravog derviša u svojim odorama ( haljinama )…
Što bi rekao naš drug Zvonac; “Kad Božo “zavrti”, nema dalje!” 😃
Obično bi derviši od neumornog plesa vrtenja padali u trans.
Ovdje umjesto Bože, od njegovog plesa upotpunjenog njegovim andjeoskim glasom publika je ta koja pada u trans.
Da je u Sahari ili Sjevernoj Africi bio bi Derviš, a na Balkanu je šta drugo nego i muškarac i žena…
Po meni, nepotrebno ispitivanje umjetnika o njegovom oblačenju, njegovoj intimi.
Pa i Prince Rogers Nelson je imao preko 3000 štikli u svojoj kolekciji i bio je baš ženskast…. A povelik je spisak njegovih žena. Bio je umjetnik, i to veliki u svom polju muzike.
Štikle poslije prvih taktova publika zaboravlja…
Naravno, da ne bude zabune, ovdje je spomenut zbog imidza, jer njih dvojica su potpuno razliciti u njihovom stvaralastvu, u muzici….
Zato Božo, uživaj u svojoj stvarnosti, a sevdahom i dalje liječi one koji se od istog i razbole.
Možeš ti to!
I nisi ti dualan; oni su, jer ne razumiju i pitaju.
https://youtu.be/rgN7gUcmfp4?si=IwJ8YWR8I8edNfi_
Božo je preživio. Teška je sudba androgina.
Iz te preživljene sudbe Božo crpi resurse za ono o čemu pišeš, multikulturalni ukrasi su samo to – ukrasi.
Da je samo do ukrasa, mogao bi biti i fejk. A nije.
Sta mislis; bi li bilo Bože i njegovog “slobodarskog plesa” da nije bilo Sarajeva?
Mislim da bi. Negdje drugo, Zapad. Uhvatio bi on svoj san, jer mu je upravo to i trebalo da preživi. Ili-ili.
Ali, isto tako mislim da ta sevdalinka i generalno “Božina pjesma” (jer tu već ima reforme o kojoj će etnomuzikolozi zapisati jednog dana) ne bi bila takva – toliko autentična u strujanju da boli.
Ova pjesma mi je vrh.Svaki put kad je čujem osjetim samo ljubav prema njoj.
Da, dobra!
I jos da dodam @senorita, spot je bas dobar… Sav taj ambijent, muzicari, bass, violina, odvuku mi paznju i poput kakve uciteljice analiziram ih sve pojedinacno recimo dok samo violina svira… I na kraju uvijek zakljucim, da mi je najbolje pjesmu odslusati bez gledanja:)))