Ja sam “Blank” od Fedje Štukan i toplo preporučujem… Za one koji neće da prihvate “surovu istinu”, i koji uvijek bježe i od svojih istina, ne trebaju je ni čitati, jer neće je shvatiti.
Fedjino “štivo njegovog života” je sve samo ne naivno, površno…
Njegovo putovanje kroz život ostavlja čitaoca bez daha, čak u jednom momentu pomisli da pretjeruje, ali onda shvati da su te sve Fedjine epizode ( većinom sa lošim iskustvom ), skupljene i namjerno odabrane od pisca, kao opomena.
Droga, loše odluke, rat, bolesno društvo, nisu uspjeli uništiti njegov vječni san: san da postane pilot.
Nismo svi jakog karaktera, ali bar čitajući i priblizavajući se kraju knjige, Fedja nas tjera na razmišljanje i budi u nama tu borbenost, koju svi mi imamo u sebi. Svi smo mi ovisni o nečemu, i najteže je riješiti se navika koje nam te ovisnosti donose. Zato i jeste facinantna Fedjina knjiga. Snagom vlastite volje čupa se iz najmračnijih tunela.
Nastavak na “Blank” trebalo bi da bude njegova rečenica, dok leti sa žirokopterom iznad Sarajeva: “Ovo je sloboda, a dole ispod su problemi! Dole su Srbi, Hrvati i Bosnjaci!”
Feđa je kvlt!
Sada ima divnu kćer i voze se zajedno po Sarajevu na elektičnom romobilu. Prekrasna scena.
Kladila bih se da je veoma malo očeva koji tako vole svoje cure.
Divan komentar @vasionka:)))
Istinski pobjednik! Vjerujem ja da ce Aya za koju godinu, poput moje curice, sa svojim tajkom i gume na autu mjenjati?
Upravo tako?
(mnogo mi je drago da se izvukao, jak je on. nakon svih sranja u ratu.. mah.
voljela bih i da se mlađi Šaran skroz izvuče.)
Nisam čitala, ali sam odavno sebi rekla da hoću. Hvala što si me podsjetila.
Svi hvale tu knjigu, trebam je i ja pronaći i pročitati.