beats by dre cheap

Dunkirk

Dan jucer k’o godina. Volim kada mogu uzivati u zimskom danu.

Ali, jucer su minusi opet pokucali na vrata.

I obicno mi tesko padne neizlazenje vani sa prvim naletom hladnog vala.

A tek ako jos nisam imala dobar san predhodnu noc, e to je prica za sebe.

Rasejanost se raspojasa sa svim svojim simptomima vec polovinom dana.

Jucer sam se tako prosula ko riza.

Postavljam pjesmu Prljavog Kazalista, a pisem da je Jura Stublic, pa jos da potvrdim napisem poslije Jura Stublic Film 😂

Gotovo, jutros me pozdravljaju sa: “‘Dje s’ Jura? Sta ima u Filmu?”

Nista mi ne ostaje drugo nego da se smijem sa njima njihovoj duhovitosti.😌

I dan na izdisaju upotpunim filmom “Dunkirk”.

Ne znam, jesam li zaista potrefila los dan, ili je film ostavio na mene toliko jak dojam, da sam plakala uz film, a kad je zavrsio, trebalo mi je sat da sutim.

Da slozim prvo osjecaje u sebi koji su isplivali na povrsinu.

Rat je toliki besmisao, da samo budala moze pozeljeti biti u njemu.

(H)istorija je promjenjljiva, i uvijek neko ostane uskracen, izostavljen, nespomenut... ali najvaznije je da nas opominje, podsjeca na proslo vrijeme, jer ipak male su njene korekcije u slucajevima koji su poput Dunkrika.

A Dunkirk nije lagana prica.

Valja sastaviti sve ono sto se desava na kopnu, u zraku i na moru.

Odvojeno i vremenski, ali opet sve spojeno u istom vremenu.

Taj instinkt u covjeku za prezivljavanjem kroz likove vojnika, a za koje nas Nolan ne veze na nacin kroz samo odredjen lik je fascinirajuce.

Panika, strah, neizvjesnost su opipljivi i na kopnu, u zraku i na moru...

Ali i ljudskost koja izvire kroz likove vojnika.

Jedinstvo ka prezivljavanju!

Zvuk aviona i njegovo priblizavanje je skoro realno.

Meni, kojoj je probijanje “zvucnog zida” avionima u ratu, ostalo i do dan danas najstrasnije suocenje sa realnoscu rata je bilo najistinitiji zvuk rata!

Avionske bombe i nemoc vojnika na plazi su zastrasujuci, dok vec u momentima zatisja, razdiru opipljive slike nemoci, nadanja vojnika...

Momenti rata kada ne pricamo o herojstvu...

Veceras, definitivno cu polarnu hladnocu skratiti uz kakvo lakse stivo, a Dunkirk cu sigurno jos jednom pogledati kad budem u dobrom raspolozenju, jer me zivo interesuje hoce li emocije opet biti toliko jake.

A do tada i druge rasejanosti ne gine mi novo ime.

Sta ces, sve je to zivot. 😉

Bosna preko Oceana
http://zikejesilitoti.blogger.ba
10/01/2018 17:44