beats by dre cheap

Nemam simptome demencije, nego sam u klimaksu 😄

Bas se i ne slazem u potpunosti sa teorijama doktora o menopauzi poslije odstranjivanja jajnika i maternice.

Konkretno kada je u pitanju balans hormona.

Moja razmisljanja i iskustva uopste ne moraju da se podudaraju sa razmisljanjima i iskustvom drugih zena, jer ja sam poslije pune cetri godine minimalne doze Premarin, sve zalihe Premarin-a bacila u kantu za smece i odlucila potpuno prirodnim putem da se borim sa “demonima menopauze”.


( Premarin (konjugirani estrogeni) je mješavina ženskih hormona koji djeluje zamjenom prirodnih estrogena koje žene više ne proizvode. Estrogen je indiciran za liječenje simptoma menopauze).


Prve dvije godine, uzimanje Premarina-a su bile ucinkovite.

Vrucine su bile minimalne.

Poslije dvije godine, mislim da je prestao da djeluje.

Danima bih imala nesnosne vrucine, nervoze koje ne bih znala objasniti i od kojih su se moji svi sklonjali vec na pogled na moju ljutu facu, ali vjerujuci doktoru, nisam prekidala terapiju.

Na predzadnjoj kontroli, u bolnici za kancer bolesnike, u razgovoru sa doktoricom koja mi je spasila zivot, a kojoj sam iznijela svoje sumnje vezane za tablete, dobila sam potvrdu da je vrijeme da polako pocnem odbacivati Premarin.

Znate teoriju doktora sa odvikavanjem od nekog lijeka?!

Ona glasi: postepeno i pod nadzorom doktora.

Znam da sam se tu noc dugo vrtila u krevetu i razmisljala o svemu sto smo pricale.

Znala sam da ce sljedeca godina, znaci peta po redu poslije operacije, pokazati jesam li “free” ili ne od kancera.

A tezila sam ka toj slobodi nenormalno!

Ali isto tako nisam zeljela da sam ovisnik ni o kakvim lijekovima.

Svaki put bi me moja doktorica pohvalila i bodrila da nastavim dalje svoj zivot tako sto cu osluskivati signale koje moje tijelo salje. I postovati ih!

Kad sam izlazila iz bolnice poslije operacije pitala sam je sta smijem da jedem, a sta ne.

Kratko i jasno mi je odgovorila: “Sve. U normalnim kolicinama.”

Nikada nisam bila ljubitelj dijeta, ali sam uvijek vjerovala da sve sto konzumiramo previse ili premalo moze nam samo stetiti.

Tu noc, vrteci se po krevetu, svaki pola sata otkrivajuci se ili pokrivajuci, jer su vrucine bile konstantne, odlucila sam, prije jutarnje kafe, sve zalihe Premarin-a baciti u kantu za smece.

Doktoru cu reci da pratim njegove upute.

Prva dva dana sam, naravno uz vrucine i raspolozenje mjenjala svakih pola sata.

U jednom momentu je nervoza kljucala kao u pretis loncu.

Bojala sam se svojih vlastitih reakcija.

Unaprijed sam planove skovala za tu sedmicu.

Svaki dan sam u kuci sve cistila iz pocetka: od ribanja podova do brisanja prozora, vrata, stokova, do pranja vesa i kuhanja obroka.

To je bio najbolji ventil za nervozu koja bi se pojavila.

Vec sljedecu sedmicu imala sam kucu cistu kao apoteku, a nervoza kao da je sva ukuhala u onom pretis loncu od prosle sedmice, bez da eksplodira.

Pocela sam normalnije spavati.

Vrucine sam prihvatila kao neodvojiv dio mene.

Zahvaljujuci poslu koji radim, svaki dan jedem frisko skuhane obroke, u kojima je osim povrca i voca zastupljeno i meso. Pileca prsa bez kozice obozavam, i kanadski odrezak sa gljivama.

Nakon pete godine, potvrdjeno je:”Pobjedila sam!”


Cak sam sve ove godine izbjegavala da unosim vitamine i minerale u tabletama.

Medjutim, klimak, ili menopauza je naizgled bezazlen. Ali nije.

Taman sto eliminises neke od simptoma, jave se novi.

Zadnjih godina, mogu se pohvaliti zaboravnoscu.

Ustvari, zadnjih godina sam zanemarila sebe... osluskivanje signala koje mi tijelo salje.

Ne znam sad jesam li slucajno, ili namjerno zaboravila zadnjih godina da su emocije povezane sa pamcenjem i zaboravnoscu.


Kada smo neispavani, anksiozni, pod stresom ili uticajem neke jake emocije, paznja nam je usmjerena pretezno na sadrzaje koji su u vezi s tom emocijom, a ne na cjelokupnu realnost, datost koju valja da opazimo i da na nju reagujemo.


Uz zdravu ishranu i fizicku aktivnost vrlo je vazno da umanjimo nas emocionalni sres i negativne osjecaje, uz ucenja tehnika za bolje pamcenje.

Citanje knjiga, pisanje, rjesavanje logickih zadataka, sah i slicne aktivnosti cuvaju nas mozak i pamcenje.

Doktor vjeruje da ne trebam raditi - test “balans hormona” - a ne vidi me u buducnosti sa simptomima demencije😄, mada sam mu provukla kroz usi da zaboravljam gdje sam ostavila kljuceve, nazive ulica, mjenjam redosljed rijeci u nazivima, da...

Blago me potapsao po ramenu i opomenuo: vratite se svom ustaljenom rasporedu u svakodnevnici, i sta ima veze sto ste NAKRATKO postali “Garfield macak” ( svjednocak ) za sve.

Znaci, idem opet na svoj rezim: obavezno 7 do 8 sati spavanja, redovni obroci, puno igre, 2-3 maratona na traci za trcanje, emocije pokazivati ne gurati od sebe, stres izbjegavati, i sjecati se na “zdrav nacin” ratnih bolesti!

I da u 2018. osim ljubavi ka citanju knjiga, rjesavanju krizaljki, crtanja, pisanje ce postati moja svakodnevna vjezba.

Vezite se polijecemo!


P.S.: Sad odoh kroz svoje iskustvo da odgovorim na anketu o zenama koje su se vrlo rano suocile sa klimaksom zbog odstranjivanja jajnika i maternice... Kad njima nije mrsko da me svake godine podsjete na moje “davno proslo lose vrijeme”, sto bih meni bilo mrsko da im podarim odgovore iz mog ugla. Oni istrazuju, a ja odgovaram😉

Bosna preko Oceana
http://zikejesilitoti.blogger.ba
06/01/2018 23:24