beats by dre cheap

Zeljin amblem

Iznenadila sam se kad mi je Rachel rekla da Joe nije od Jenny tata i kada mi je covjek koji je bio na njenoj desnoj strani pruzio ruku i rekao: "Dosao sam da vam se zahvalim sto ste divni prema nasem andjelu".Ja sam od Jenny tata."

Tata je izgovorio skoro necujno.

Zamucala sam pri izgovoranju: "Ovo je moj posao i trudim se da radim najbolje sto znam."

U razovoru sam saznala, da je Rachel otisla od njega dok je jos bila trudna.

Bili su od srednje skole zajedno.

Njegovi su farmeri i poslije oceve smrti on je preuzeo farmu sa bratom.

I umjesto da bi bio desna ruka starijem bratu, koji se odmah ozbiljno prihvatio posla, on je ljencario, putovao i zanemarivao svoj dio posla na farmi.

Nakon samo pola godine od oceve smrti zavrsio je na lijecenju od droge, ali po samom izlasku iz "Centra za odvikavanje" vratio se opet starim porocima.

Iz razgovora sam saznala da je prosli mjesec izasao, nakon godinu dana,

ponovnog lijecenja, u cenrtu za odvikavanje, sa potpuno novim planovima za sebe.

U medjuvremenu je prodao svoj dio farme bratu.

Danas poslije vrtica sa Jenny i Rachel, ide do banke, da otvore racun za Jenny, na koji ce da polozi novce za njeno skolovanje.

Ali prije nego sto su krenuli, pruzio mi je kovertu: "Mali poklon od mene za vas. Ipak ste vi poslije Rachel, Joe i mene, u njenom zivotu najvaznije bice."

A Jenny?

Ona je svo vrijeme skakala oko "striceka", cas drzeci ga za ruku, cas on bi je drzao u narucju, a prekinuo bi pricati samo kada bi ga ona svojim malim rukicama grlila.

Dok su njih dvoje isli prema autu, Rachel mi je rekla, da ce Jenny pravu istinu saznati kad jos malo poraste. Sad je najvaznije da ga ne zapamti iz njegovih "losih dana".

Kaze: "Svi smo zaista fokusirani da ovaj put uspije. U novom biznisu sam i ja dio njegovog tima, zajedno sa zenom njegovog brata."


Ej covjece...


Otvarajuci kovertu u kojoj je poklon kartica za masazu, nasmijala sam se i obecala sebi da cu je ovaj put iskoristiti, zajedno sa jos jednom koja stoji u ladici ko zna koliko dugo.

Volim sretne zavrsetke.

Telefon je zazvonio.

Nedjo.

"Bosanko moja, sta ima?"

Ispricam mu odmah sve. U jednom dahu.

Na kraju price kaze Nedjo: "A ovaj jedan hajvan kad slucajno sretne svoje dijete iz prvog braka, trzne se k'o da ga je nesto ujelo. Tek poslije trzaja napravi se ko da ga i ne vidi."

"Nedjo," vec pomalo dizem ton.

"A vidi te tvoje Rachel. A ne ko...."

Prekinem ga galamom: "Halo, ne zelim znati. Znas da ne volim ljude koji nemaju sluha prema ljudima..."

"Dobro ne galami."

"Kako necu! To ti je ko u muzici. Ako nemas sluha, nemas ga. Nekom je “jednostavan takt” u zivotu, a nekom “slozen”. Djaba taktiranje ako ne mozes da uhvatis ritam. Dok ti “la”, ono “fa”. Nego, kad se vracas vise?”

“U subotu sam na aerodromu u Calgary-ju.”

“Znaci, treba ti prevoz”, zezam ga i smijemo se oboje u isto vrijeme.

“Ne brini, usput, jesi li mi nabavio Zeljin amblem?”

“Jesam i da znas da mi nije nimalo lako bilo.”

“Znam Pitaru moj. Stavi ga u novcanik, pa u unutrasnji dzep do srca...”

“Bosanko, mogla bi ti sama po njega ici.”

“Do tebe je, hoces li taksijem ili da ja dodjem po tebe.”

“Dobro ba, imam ja jos dzepova.”

“Ne igraj se zivotom da amblem zavrsi u zadnjem!”

“Nisam jeo bunike. Znam ja da si ti luda i da bi se pozdravio sa tvojim taksiranjem. Dacu ga zeni. Dosta sto sam ga kupio.”


Boze, kako ja volim jednostavne i normalne ljude, ma da su sto puta i Pitari.

Bosna preko Oceana
http://zikejesilitoti.blogger.ba
02/10/2017 00:59