beats by dre cheap

Miris somuna

Nastavak na price: "Ramazan, Hadzija, Jovan i Smith", "Hadzijina kcerka" "Bajramski rucak" i "Ramazanski somuni"


Razdragana Hadzijina cetvorka je vec stajala u redu za ulazak u avion, radujuci se Ramazanu u Sarajevu.

Jos prosle godine Smith je obecao da ce ih svake godine za vrijeme Ramazana voditi u Sarajevo.


Ponekad nam se ucini da je godina prosla poput treptaja oka, ali dovoljan je pogled na njihovu mezimicu, na njene razbacane loknice oko krupnih okica, koje su prosle godine bile svezane u male, tanke kikice, siskice bile popout paperja skupljene u snalu, i shvatit cete da je godina ipak golema. Sa njima su krenuli i njihovi najbolji prijatelji. Englezi.

Zeljeli su da upoznaju ono o cemu im je Smith pricao.

Ovaj put nece iznajmljivati auto u Zagrebu, nego ce letjeti do Sarajeva.

Aaron je htio da rezervise hotel, ali nisu mu dozvolili.

Objasnili su mu da je Hadzijina kuca poput "muzeja", zbog stvari i namjestaja, ali je sigurno udobnije nego u hotelu.

Ima toplinu, koja fali u hotelskoj sobi.

Nurki su poslali pare da im ugradi tus kabinu i da podmaze opet baglame, da popravi gdje je sta potrebno, da podsisa ogradu u dvoristu i da na kraju nadje nekoga ko ce to sve fino ocistiti.

Odlucila je goste smjestiti u roditeljsku spavacu sobu.

Prije nego sto ce Hadzija umrijeti, kupila je nove madrace.

Dva pomocna krevetica su idealno rjesenje za njihovu mezimicu i za Aaron-ovog sincica.

Ona, Smith i djeca ce u gostinjsku sobu.


Boze, kako je majka cuvala tu sobu, mislila je dok je u glavi pravila raspored spavanja.

Trosjed, kada bi se razvukao i pretvorio u udoban krevet, tako isto i dvosjed; izgledali su, kao da su sad iz salona namjestaja.

Ni prasina nije mogla pasti na njih, jer ih je zastitila cupavcima crvenkaste boje, koji su se slagali uz cilim, a crveni paravani po rubovima prozora su isticali bjelinu savrseno nabranih zavjesa. Cupavci bi se svako jutro istresali ili kako bi stara Hadzinica govorila - trehnuli u dvoristu, a zavjese su se u petnaest dana redovno prale.

Ulaskom u dvoriste, Aaron i Kim su dodali uz smjesak : "Ovdje cemo sigurno uzivati u nasim jutrima".

Spustili su kofere tek preuzete iz ruku taksiste, koji nije prestajao pricati o jaranu koji zivi u Londonu, stalno zapitkujuci Hadzijinu kcerku, je li sigurna, da ga bas nikad nije upoznala, cak ni na onim dernecima sto nas svijet organizuje po Londonu ; a ona mu uz osmjeh po ko zna koji put ponavljala da njegovog Hamića nije srela ni u prolazu.


Srce joj je zaigralo cim je bacila pogled na dud, na klupu i cesmu na kojoj bi Hadzija uzimao abdest.

Nurko je jutros otvorio sve prozore u kuci, i ljepota je bila uci u prozracenu i cistu kucu, punu toplih uspomena.

Hadzijin unuk se odmah zaputio ka radiu i zavrnuvsi dio veza koji ga je prekrivao, sa ushicenjem je gostima objasnjavao kako se upali i traze radio stanice.

Muzika sa radia je ubrzo ispunjavala prostoriju, a najmladji clanovi su se odmah rastrcali po dnevnom boravku.

Penjali su se po minderu sa kojeg je bio najljepsi pogled na glavnu ulicu u mahali. Smith je u zadnji cas uhvatio svoju malu cupavu princezu, koja je pokusala dohvatiti prozor.

Komsije su, na pola njihovog raspremanja, vec pristizali da bi im zazeljeli dobrodoslicu.

Aaron i Kim su na to sve gledali sa simpatijama i smijali se, kada bi im se komsije na glasnijem bosanskom obracali.


Vidjela sam ja milion slicnih situacija; kad je jezik prepreka u sporazumjevanju, pa ljudi nesvjesno pocnu glasnije da pricaju i razmasu se rukama u nadi da ce ga sagovornik bolje razumjeti,


Hadzijina kcerka je raspakovala kofere i obradovala se vidjevsi da je vaza sa motivima andjala, ostala neostecena. Kuplila ju je za Jovana.

Ranom zorom je obisla mezare svojih najdrazih.

Ocistila korov, oprala nisane i ukrasila ih cvijecem kupljenim u kiosku uz groblje.

Poslije mezarja, otisla je do Jovanovog groba.

Oprala i njegov spomenik, a na kraju buket cvijeca stavila u vazu koju je donijela za njega.

Kim je bila sa njom.

Fascinirana je bila njenom paznjom i ljubavlju za one koji su vec odavno napustili ovaj svijet.

Uvecer, poslije iftara su isli u setnju Bascarsijom.

Hadzijin unuk bi sjedio pred kapijom, gledajuci prema dzamiji iscekujuci kandilje i da se hodza oglasi, a onda bi trcao u kucu i govorio majci da je vrijeme iftra.

Ona je cuvala obicaje svoje majke.

Smith je uzivao u njenoj smirenosti tokom cijelog Ramazana.

Postila je, ali kao da nije.

Nekako u toj svojoj smirenosti donosila je citavoj kuci neku posebnu tisinu.

Pricalo se, jelo se, pilo se, a sve je podsjecalo na hod na prstima.

Ujutro bi, dok bi svi spavali skuhala hranu za ostale clanove u kuci, koji nisu postili.

Dok bi oni jeli, ona bi se povlacila u "malu sobu" i odmarala. Tu joj je i majka uvijek klanjala i odmarala.


Gosti, Englezi su brzo shvatili da nije lijepo jesti ispred onoga ko danas posti i bili su odusevljeni kako komsije brinu jedni za druge u vrijeme posta.

Kafa se ne bi pila u dvoristu, da ne bi kome zamirisala dok bi se prolazilo pored dvorista, isto tako bi se u kuci i jelo.

Uzivali su u setnjama po Sarajevu i za dva dana su upoznali skoro cijeli komsiluk.

Aaron je vec drugu noc isao sa Hadzijinim unukom do pekare po ramazanske somune.

Zurili bi da ih namazu margarinom i pobibere. Smijao se poput najbezbriznijeg djeteta dok bi ih jeo.

Kim je taj njihov ritual sa somunima milion puta uslikala i bezbroj puta ponovila da su obicaji bosanskih Muslimana puno drugaciji od obicaja Muslimana koje je upoznala u Londonu.

Hiljadu puta je opisala scenu kada je krenula sa Hadzijinom kcerkom na mezarje.

Hadzijina kcerka u sirokim pantalonama, sa baletankama i ljetnom bluzicom, preko ramena prebacena velika marama slozena u trokut koju je podigla i stavila preko glave kada je usla u groblje, je izazvalo u njoj posebno divljenje prema prijateljici.

Dok su stazicom isle prema vjecnoj adresi njenih najmilijih, objasnila joj je , da ju je majka kao malu naucila koliko je vazno da su pokriveni: glava,ruke i noge.

Veceras je Hadzijinu kcerku, a svoju prijateljicu, promatrala sa posebnim postovanjem dok je prinosila stolu oroseni stakleni bokal, pun limunade.

Uvijek bi iftar pocinjala otpijenim gutljajem hladne limunade.

Bas kao i njena majka.

Veceras su se spustili niz ulicu, kod Nurke, na iftar.

Sinoc je maksuz navratio, da bi ih pozvao.

Senija, Nurkina zena, je napravila tako dobre bamije, da su je u momentu podsjetile na majcine. Malo je falilo da se rasplace.

Iftar je protekao u dobrom raspolozenju, a sve je to bilo novo za Aaron-a i Kim.

Nurko se potrudio, pa savladao nekoliko engleskih rijeci, poput "please, come on my friend" i svaki put bi se svi smijali kada bi poceo baratati svojim engleskim jezickim znanjem.

Uvece, poslije svih setnji bi sjedili ispod Hadzijinog duda, dugo u noc, dok bi se komsije izmjenjivale, a djeca spavala u sarajevskoj noci s mirisom ramazanskih somuna na svakom cosku svake sarajevske ulice.

I Zineta je navratila, jer ove godine nije htjela u Australiju kod svojih za Ramazan.

Donijela je vruce halve.

Aaron i Kim su napokon shvatili ono o cemu im je Smith pricao.

Hadzijina kcerka, sa plavim pramenovima u kosi, obucena po posljednjoj modi u haljini sa cvjetnim dezenom i zvonastim rukavima, je uz smjesak servirala sutlijas sa cimetom, kojeg je jutros rano napravila, i sa nekim posebnim zadovoljstvom je redala zdjelice pred svoje goste.

Mislila je i u sebi: "Ramazan - bas kakav je nekad bio."

Bez tudjih adeta.

Bez javnih vaserskih iftara.

Samo bosanki!

U avliji.

Iza kapije, uz smijeh i razdraganost zajednickih, komsijiskih iftara.

Ramazan - koji se raspoznaje po mirisu i toploti bosanskog somuna.

Sutra ce sa Kim odnijeti sadaku nani Sevali, izbjeglici, bez igdje ikoga svoga.

Komsije su joj rekle za nju.

Bosna preko Oceana
http://zikejesilitoti.blogger.ba
03/06/2017 08:06