beats by dre cheap

Iz dijaspore, od Nine

"Ma ne volim ja ovo sto se radi", pocinje pricu preko telefona Nina.

"Ma ko", pitam je.

"Ma ovi popisi u Bosni, vidis li ti ovo?!"

"Vidim, ali vise ne vidim!"

"Kako mozes da ne vidis", ljutito se obrecnu na mene.

"Draga Nina, mani me njihovog lopovluka. Davno sam ja digla ruke od njihovih igara. Kad si dole, svi se ponasaju kao najnormalnije zbog toga sta im se u drzavi desava, samo kad novine otvoris vidis dokle ide to njihovo svojatanje Bosne i Bosanaca. Umorna sam vise od price kojoj nema kraja!"

"Ne ide to tako i tebe se tice!"

"Stvarno", sad vec iznervirana sto uopste podigoh slusalicu.

"A sto bih ja sad trebala?"

"Ne znam, ali ne mozes se praviti kao da se nista ne desava", opet ce Nina.

"Mogu i hocu, i hajde vise zavrsi s tim!"

"Ja ne mogu. Nesto mi ne da da dignem ruke od svega."

"Onda nemoj! Uhvati se kompjutera i popisi se!"

"Bi, ali vidjela si kako brinu o popisnicama. Sta ako jedan dan sve to nadjem tamo gdje ne treba, sa svim mojim licnim podacima?"

"Otkud bih ja znala?! Pitaj odgovorne u rodnoj nam domovini! Ljudi poceli popisnice svercati preko granice, a ti se pitas sta ako?... "

"Sve mi se cini da ce posao od rata sad zavrsiti. Djaba se klali", nastavlja Nina.

"Nina, koji ti je danas?! Imas sve, posao, djecu, muza, divan stan, a sto je najvaznije nisi samo imigrant u ovoj zemlji, nego si gradjanin i ove zemlje i svijeta sa svim svojim pravima, osim u Bosni i Hercegovini. Jebi ga, nema ti druge, moras se pomiriti da dok narod suti, mene i tebe ne cuju tamo! Uhvati se kakve knjige danas, ili da idemo u kino sta mislis?!"

"Ma mogle bi, ionako si u pravu! Dijele je, a narod kao da navija svojom sutnjom da se to desi. Ionako, jedni govore da se dijaspora treba odazvati ovom popisu, a drugi opet tvrde da ne treba."

"Kod nas u medijima o popisima, kao ovdje o Miley Cyrus; ona gola, a jos je nisu "ogolili" do kraja. Kod nas svi i sve "golo" i "ogoljeno" i opet samo o tome. Popisi, kao i Miley samo sto ne iskacu iz frizidera! Znaci dogovoreno za veceras", i odmah poslije njenog "dogovoreno" spustam slusalicu i psujem sebi u bradu sto Nina prihvati poziv za kino, jer morat cu za sutra pomjeriti farbanje kose.

A ne bih da je farbam (mislim na Ninu) kao sto nas farbaju oni u Bosni, uz narodnu sutnju!

Cudno, ali cim se spomene Bosna, spustanjem slusalice razgovor nikad nije zavrsen.

Poslije tog cina, moram da se posvadjam, u sebi, sa svima u Bosni. Odmah pitanja, poput roja pcela:

cega se boji narod,

zasto suti,

zar politicari stvarno misle da samo tako mogu opstati,

sta ako se pojavi kakav Tito, Valter, Stjepan, Zoran, Mujo, a ne mora biti komunista, recimo demokrata, sta ako zarati, a takav povede narod, sta ce biti sa ovim politicarima, "ne smijem ni da mislim";

zasto sadasnji politicari ne znaju biti "posteni politicari",

zasto ne znaju kad uzmu malo sebi da treba dati malo narodu,

zar je mudro slovo biti Bosanac i Hercegovac, a pri tom Bosnjak, Srbin, Hrvat i Ostali,

kako ti politicari znaju tuziti novinare "za uvrede" na njihov racun, a kako narod ne zna tuziti njih "za uvrede i posljedice" koje od njih trpe evo vec dvadeset godina,

i zar niko ne napisa lekciju da se moze zivjeti zajedno, u istim granicama, pod istom zastavom i biti svoj, nego se hvataju "Dejtona" i onog sto im iz "Dejtona" odgovara,

zasto ne mjenjaju "Dejton" kad je bio samo privremeno rjesenje, zasto ne znaju kad je dosta?????

Stvarno, majku mu, zasto ne znaju kad je dosta?!

Bosna preko Oceana
http://zikejesilitoti.blogger.ba
09/10/2013 20:47