Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

02.10.2017.

Meni je blog razonoda...

Ja se igram rjecima...

Kroz upijanje prica o bezbrojnim zivotnim sudbinama, uvijek pokusavam nagnati citaoca na razmisljanja.

Bez obzira na temu o kojoj pisem.

Blog je za mene igra. Kao nekome - gledanje serija.

A ljudske price, za mene su - poput serija.

Zato, ako se neko i pronadje u nekoj od mojih prica, znajte da to niste vi.

Slucajnost... jer poenta je da probate nesto promjeniti na sebi, ako je potrebno...

I da: negativne komentare brisem...

Ne volim ohole i ogranicene ljude.

Sasvim je u redu raspravljati i imati svoje misljenje...

Zdravu diskusiju objerucke prihvatam.

02.10.2017.

Zeljin amblem

Iznenadila sam se kad mi je Rachel rekla da Joe nije od Jenny tata i kada mi je covjek koji je bio na njenoj desnoj strani pruzio ruku i rekao: "Dosao sam da vam se zahvalim sto ste divni prema nasem andjelu".Ja sam od Jenny tata."

Tata je izgovorio skoro necujno.

Zamucala sam pri izgovoranju: "Ovo je moj posao i trudim se da radim najbolje sto znam."

U razovoru sam saznala, da je Rachel otisla od njega dok je jos bila trudna.

Bili su od srednje skole zajedno.

Njegovi su farmeri i poslije oceve smrti on je preuzeo farmu sa bratom.

I umjesto da bi bio desna ruka starijem bratu, koji se odmah ozbiljno prihvatio posla, on je ljencario, putovao i zanemarivao svoj dio posla na farmi.

Nakon samo pola godine od oceve smrti zavrsio je na lijecenju od droge, ali po samom izlasku iz "Centra za odvikavanje" vratio se opet starim porocima.

Iz razgovora sam saznala da je prosli mjesec izasao, nakon godinu dana,

ponovnog lijecenja, u cenrtu za odvikavanje, sa potpuno novim planovima za sebe.

U medjuvremenu je prodao svoj dio farme bratu.

Danas poslije vrtica sa Jenny i Rachel, ide do banke, da otvore racun za Jenny, na koji ce da polozi novce za njeno skolovanje.

Ali prije nego sto su krenuli, pruzio mi je kovertu: "Mali poklon od mene za vas. Ipak ste vi poslije Rachel, Joe i mene, u njenom zivotu najvaznije bice."

A Jenny?

Ona je svo vrijeme skakala oko "striceka", cas drzeci ga za ruku, cas on bi je drzao u narucju, a prekinuo bi pricati samo kada bi ga ona svojim malim rukicama grlila.

Dok su njih dvoje isli prema autu, Rachel mi je rekla, da ce Jenny pravu istinu saznati kad jos malo poraste. Sad je najvaznije da ga ne zapamti iz njegovih "losih dana".

Kaze: "Svi smo zaista fokusirani da ovaj put uspije. U novom biznisu sam i ja dio njegovog tima, zajedno sa zenom njegovog brata."


Ej covjece...


Otvarajuci kovertu u kojoj je poklon kartica za masazu, nasmijala sam se i obecala sebi da cu je ovaj put iskoristiti, zajedno sa jos jednom koja stoji u ladici ko zna koliko dugo.

Volim sretne zavrsetke.

Telefon je zazvonio.

Nedjo.

"Bosanko moja, sta ima?"

Ispricam mu odmah sve. U jednom dahu.

Na kraju price kaze Nedjo: "A ovaj jedan hajvan kad slucajno sretne svoje dijete iz prvog braka, trzne se k'o da ga je nesto ujelo. Tek poslije trzaja napravi se ko da ga i ne vidi."

"Nedjo," vec pomalo dizem ton.

"A vidi te tvoje Rachel. A ne ko...."

Prekinem ga galamom: "Halo, ne zelim znati. Znas da ne volim ljude koji nemaju sluha prema ljudima..."

"Dobro ne galami."

"Kako necu! To ti je ko u muzici. Ako nemas sluha, nemas ga. Nekom je “jednostavan takt” u zivotu, a nekom “slozen”. Djaba taktiranje ako ne mozes da uhvatis ritam. Dok ti “la”, ono “fa”. Nego, kad se vracas vise?”

“U subotu sam na aerodromu u Calgary-ju.”

“Znaci, treba ti prevoz”, zezam ga i smijemo se oboje u isto vrijeme.

“Ne brini, usput, jesi li mi nabavio Zeljin amblem?”

“Jesam i da znas da mi nije nimalo lako bilo.”

“Znam Pitaru moj. Stavi ga u novcanik, pa u unutrasnji dzep do srca...”

“Bosanko, mogla bi ti sama po njega ici.”

“Do tebe je, hoces li taksijem ili da ja dodjem po tebe.”

“Dobro ba, imam ja jos dzepova.”

“Ne igraj se zivotom da amblem zavrsi u zadnjem!”

“Nisam jeo bunike. Znam ja da si ti luda i da bi se pozdravio sa tvojim taksiranjem. Dacu ga zeni. Dosta sto sam ga kupio.”


Boze, kako ja volim jednostavne i normalne ljude, ma da su sto puta i Pitari.

01.10.2017.

Evropa

ne priznaje dipolme bosansko-hercegovackih univerziteta.

30.09.2017.

Ne moras biti kao ja.

Necu ni ja biti kao ti. Ja samo hocu da budes sto jesi. Ili ako ti je lakse, ja cu biti ja, a ti budi ti.

28.09.2017.

Ne razumijem

Zasto ljudi skoluju svoju djecu u Bosni i Hercegovini kad i dalje radna mjesta dijele zadojenim o ideji protjerivanja skolovanih, i podjeli i ciscenja iste?!

Manite se recitivanja pjesmica i proza Bosnjaci... To je Sidranov posao...

Kako ste krenuli, u finalu cete se lijeciti samo u "Ispuni mi zelju." ....inace 'ta ce vam i doktori!

A dok svima ratne rane zarastu, ja predlazem da se nazivi ulica, sportskih dvorana, skola ... prebace u kakav muzej u kojem ce svako od zasluzenih imati svoje mjesto i kutak sacuvan od zaborava, jer ovi sto su dosli u grad, jos se nisu adaptirali. A i kako bi, i dan danas kad idu vikend provesti u rodnoj kuci prvo idu autobusom, pa onda na konja, pa s konja na magarca, pa onda malo pjeske, pa skinu carape i tek onda na prstima do ulaznih vrata, da ne poremete tisinu .

Ko kad su cijeli zivot osluskivali...

Iz skrte divljine samo mogu izniknuti hijene...


Kod mene u Kanadi jucer neka budala ubila medvjeda. Pravog. Grizlija. Citava frka! I ja se eto pitam: "Sta ima covjek protiv Grizlija?"


P.S.: hijene su u ovom postu ljudi koji kroje danasnju svakodnevnicu u BiH bez ikakve empatije za stotinama mladih koje su otjerali izvan zemlje! Poceli ljudi licno da prihvataju svaku napisanu rijec.... pa rekoh da smanje dozivljaj:P:D
27.06.2017.

Mahir, Dubravko, Alisa...

Jesu li sve bosanske valije zatvorene, protjerane ili pobijene? I čitava njihova svita. A uvijek dolaze novi, i dovode svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukčije ne mogu. I tako, ukrug, neprestano. Bez hljeba narod može ostati, bez vlasti neće. Oni su bolest na narodnom tijelu, kao guke. Kad jedna guka otpadne, izraste druga, možda grđa. Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao.


A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani?

Narod.


A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeraju naše sinove da to čine.


Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate.


Njih je malo, nas je mnogo.


Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo.

I učinit ćemo to, braćo moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom.

Mesa Selimovic Tvrdjava



11.06.2017.

Vi ste Azra, Ivice, Nikolas, ustvari njima - ucitelji

Oni su neznalice!

Nemaju pojma da vi sa svojih 15, 16, 17 godina ne mozete biti odgovorni za rat koji je bio.

Imate pravo na buducnost i slobodu.

Zasluzujete bolje i ljepse skole i u kojima nije vazno kako se zovete, nego kako se postaje covjek.

Ne zasluzujete vi nikako dvije skole pod jednim krovom.


Oni zasluzuju "tri zatvora pod jednim krovom".







04.07.2015.

Mudrosti s planine Golije

Svaki put kad naletim na ovu slicicu na fb, uvijek se nasmijem, a onda obavezno obratim paznju ko je postavio sliku na svoj profil. A jos kad je postave na neciji zid da bi bili "ono nesto".... Nema dalje....

Uglavnom, ispada da je deda Lazar sa planine Golije naucio napamet citat iz knjige "Razgovor s Bogom",americkog pisaca duhovne knjizevnosti Neale-a Donald Walsch, a kako se pocelo vjerovati u sve i svasta, na kraju ce biti da je N. D. W. citirao Lazara!

Citat iz knjige "Razgovor s Bogom":

"Sanjao sam da razgovaram sa Bogom.

- Dakle , ti bi razgovarao sa mnom? – rece Bog.

- Ako imas vremena – rekoh

Bog se nasmjesi.

- Moje vrijeme je vjecnost. Sta si me htio pitati?

- Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?

Bog odgovori:

- Sto im je detinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a zatim bi ponovo zeljeli da budu djeca.

- Sto trose zdravlje da bi stekli novac, a zatim trose novac da bi vratili zdravlje.

- Sto razmisljaju tjesno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost, na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti, ni u buducnosti.

- Sto zive kao da nikada nece umrijeti, a onda umru, kao da nikada nisu zivjeli."



18.01.2015.

Bezimeni uzas / Dario Djamonja

"Osjećali smo se izdanim, jer očito je bilo da naše Muje, Save i Ivani, s kojima smo se cijelog života družili, nisu bile samo to - naši prijatelji, raja, već duboko u sebi ili pod samom kožom samo Muslimani, Srbi i Hrvati, koji su jedva dočekali priliku da se pridruže "stadu", da zanavijek izgube svoju individualnost, koju su cijelog života gradili, i postanu ćelije jednog bolesnog, nacionalnog bića-monstruma, koje jeste osuđeno na propast, ali koje će prije toga učiniti sve da za sobom povuče što veći broj u ništavilo. U ime čega? Osjećaja istorijskog ili povijesnog trenutka? Kojeg osjećaja? Kojeg istorijskog? Bili smo na samom pragu, jednom nogom zakoračili u nešto o čemu nismo imali predstave, ali što je moralo biti bolje od onoga što smo do tada živjeli, pa zvalo se to "demokratija", "dvadeset i prvi vijek", ili "novi svjetski poredak", najmanje je važno, a onda smo se survali u kloaku mržnje, predrasuda, divljaštva, religioznog ludila. ILI... ...da odem dalje u istoriju, što ne želim i neću, pa početak potražim u prašnjavim, trulim, šest stotina godina starim ratovima? Za mene, dok živim, uvijek će postojati pitanje bez odgovora -ZAŠTO? Pitanje, koje s nevjericom postavlja svaki atom mog tijela i mozga, dok hodam i osjećam metalne šine u mojim nogama kako se taru s kostima, dok sjedim u Americi i sve ovo pišem na pisaćoj mašini bez "č", "ć", "š" i "ž". Ne mogu ponuditi ni valjan odgovor KAD je počelo i jedino što mogu da radim je pokušati opisati KAKO se nastavilo i KAKO još traje TO - taj BEZIMENI UŽAS."

24.04.2013.

Ne izvrcite

Znate li vi da ja i danas kad neko od raje postavi link sa himnom Jugoslavije na facebook, dobijem neodoljivu zelju da ustanem i da u stavu mirno otpjevam je iz sveg glasa. Nije bilo malo dvadesetak godina zivjeti u Titovom Pasaluku. Ja svako stivo procitam bar dvaputa, a ponekad i vise puta, ako je potrebno, kako bi ga sto bolje sazvakala iz svakog ugla. Tako i sa ljudima. Ali s nekim je uzalud i stotine sati, jednostavno ne mozete izvuci ama bas nista iz njih za cim tragate.

Ja sam ostala zarobljena u vremenu bez podjela, ali spremna na nesto novo, ako je po mjeri covjeka.

Kako god, ja sam manjina.

Ne podnosim zatvoren prostor!

Gusi me svaka podjela!

Jednom, u zanosu napisala sam na stranici fb Ponosni na domovinu ovaj tekst:

-"Ja volim moju Bosnu i Hercegovinu zato sto je tu moja ulica djetinjstva, ulica odrastanja, moji prijatelji, moji najmiliji. Tu su najljepse sevdah -ljubavne pjesme, tu su ljudi siroke duse, tu se kafa ispija zbog cejfa, ljudi se mjere po tersluku, tu djecu zovu "starmali", a golf 2 je "kultno auto". U Bosni, poslije kise, zemlja ima najljepsi miris i tada se ni onom "tersu" ne kvari cejf u basci, jer znamo mi svaciju "tanku zicu". A tek mirisi iz pekara koji se sire mahalama, pa miris "Mindjusice" i mirisi "Jasmina" iz mahalskih avlija. Pa kad Josip Pejakovc zagrmi onom svojom " On meni, nema Bosne", pa kad Ivo Andric, Mesa Selimovic tjeraju nas na razmisljanje, a Dzamonja nas vrati na sve ono sto nas je obiljezilo da smo raja, a Sidran nas uznemiri emocijama zajedno sa Enesom Kisevic, Svabo i Pape nam najvecu radost serviraju, a iz Banja Luke stigne iskreno "Kako si", ili kad Srdjan Aleksic nije samo heroj u Trebinju, nego i u Doboju, Maglaju, Seheru, kada se lome koplja oko Sarajevske Hagade, a tek cika Jova koji ne odustaje ni u najtezim momentima od ljubavi ka svojoj i mojoj Bosni.... Kad Enes Beslagic i Milan Pavlovic pricaju viceve o Muji i Hasi, ili kad Halid Beslic pjeva Miljacku, a Hanka i Kemo opjevaju sofru, a onda Seve dodje i kaze volim vas Bosanci i Hercegovci, a Emir Hadzihafizbegovic ugosti Brenu, ili Senad Hadzifejzovic spaja nespojivo, i kada Mirzi Tanovic "uruci otkaz" zbog "cije je..." sve je to bosanska dusa zbog koje ti milo oko srca! Eto i mogla bih do besvjesti da nabrajam njene mane i vrline utkane u njjenim planinama, jezerima, rijekama, poljima,gradovima, selima. Volim svu njenu savrsenu i nesavrsenu dusu i nadam se da ce uskoro stici do svog "malog savrsenstva" svojom ljudskom, istinskom tvrdoglavoscu!".

-I napisala sam to za Bosnu i Hercegovinu, iz srca, ali samo njoj, a ne ovim bijednim lesinarima koji joj svakim danom, kljucanjem unistavaju volju za zivotom. Za sada, u mojoj Bosni i Hercegovini, daleko od nje, iz mog ugla, nema politicara! Oni je nisu vrijedni!

Noviji postovi |

Bosna preko Oceana
<< 12/2017 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba