Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

05.02.2018.

Opet psujem

Ne znam ja glumiti. Onako kako stvari vidim i osjecam tako se sve to vidi i osjeca u mojoj blizini.

Poput djeteta sam. Zato se valjda najbolje s njima i razumijem.

Minulu nedelju sam provela u kuci.

Cak ni snijeg nisam isla cistiti, jer to su radili moji nasljednici.

U neka doba, poput lopova, usunjala se i porobila me nostalgija.

Damari ko strune postadose zategnuti u sekundi.

Ne znas ili bi plakao, ili bi se sebi smijao.

Odjednom fale ti ljudi kojih vise nema ni na ovom svijetu, a kamo li da smo u istoj drzavi.

Htjela bih s njima na kafu, u setnju, makar preko telefona pricu razbacati...

Ali nema ih!

Danas je bar lako: Skype, Viber...

Svi na tren u istoj sobi ko u stara vremena.

Ali, kad te uhvati nostalgija za ljudima kojih nema....

Prebires po mislima, trazih ih u svakom cosku mozga, svjesno unistavas sebi dan roveci po zatvorenim stranicama zivota.

Mene zna spucati nostalgija i za ljudima koji se u ovom ludom vremenu pogubise sljedeci poput slijepaca pogresnu i naopaku ideologiju.

Onda gledas takve, a ne dozivljavas ih!

Pa poslije izvjesnog vremena skontas da uzalud trosis vrijeme...

Samo u rijetkim trenutcima sjetis se nekih zajednicih derneka, njihovih provala, zajednickih dogodovstina i poslije prepricanog ostavis ih ponovo na “off”, jer znas da su to danas potpuno izgubljeni ljudi.

Zna me na trenutak ponijeti nostalgija i za Calgary-jem kad odem iz njega na godisnji.

Odjednom mi zamirise vlastita kuca....

Ali u nedelju, hej, sve nostalgije se slile u jednu.

Da mi je zagrliti Crnog, svog ratnog havera...

Covjece, na trenutak mi je “Suncokret-pogaca” tako zamirisala, koju je moja majka znala dobro napraviti, da sam se prepala vlastitih osjecaja, dok je iz coska sobe dopirao zvuk neprevazidjenih “Indeksa”.

Na trenutak sam pomislila da sam i “Indekse” izmislila, a onda sam skontala da je to opet radio M i Zvone sa svojim pricama.

Naglas sam opsovala: “Ma jebi se Zvone vise!”

Taman se uljuljam u vlastitu svakodnevnicu i onda eto je nedelja, 11 sati.

Ni previse kasno, a ni rano.

Taman da se vikendom malo duze odspava i da se jutarnja cejfi do besvjesti.

Hajd’ ga ne slusaj kad sa svojom pricom donese sva ta sretna i lijepa vremena, a onda ih zacini lijepim i sretnim trenutnim dogadjanjima.

Mislim, boze, kamo srece da su nam ovako poslije rata svaki dan pricali.

Ako ne bi bili najpozeljnija drzava u Regiji, bog me ubio.

Jer, dobra prica, podstice na jos vise dobra!

Sjetih se u nedelju kako sam voljela, tamo davnih osamdesetih, proslog vijeka, sjediti na onoj klupi izmedju Filozofskog i Muzeja i u hladovini drveta objesenih grana, jesti pljeskavicu sa Marin Dvora, dok bi jedna moja luda Bilja, pricala bez prestanka i ubjedjivala me da ne treba “strebati”, nego samo djoniti ispite.

Ona je na kraju prve godine, svima nama slagala, cak i profesorima, koji su joj velikodusno upisali prolazne ocjene u Index, da su joj svi njeni izginuli u saobracajnoj nesreci i da joj je ostala samo baka. Naravno, baka je zivjela u Beogradu i morala je napustiti Sarajevo i rodno Pljevlje.

Ja sam plakala ko malo dijete.

Jebi ga. Sta cu kad sam uvijek isla osjecajima.

Nije dugo proslo i svi smo saznali da je sve izmislila.

Joj, a ja sve isla s njom kod profesora, jer kad se ona rasprica, ja se rasplacem prva, pa onda pocne i ona, a profesorima ne preostaje nista drugo nego da nas tjese i njoj upisu ocjenu.

U nedelju se meni plakalo sta ja vise nisam naivna, i sto na kilometar nanjusim lazljivce, a ni onaj Zvone makar malo sta da slaze o gradu kojeg lomise, pljuvase, a kojem ni pera ne odbise, kad slusas njega.

I plakalo mi se, jer se sjetih, kad me je moj profesor Aleksandar Done pitao: “Gdje ti je Bilja?”, a ja samo slegla ramenima, a on se poceo smijati i tapsati me po ramenu govoreci: “Ma i mene je izradila, ali djaba joj. Nema ona to sto ti imas, a znas li sta je to?”

“Sta profesore?”

“Ljudskost, dijete drago!”

“Ne znam bas profesore...hvala...”, promrmljala sam.

“Znam ja drugarice,” izgovorivsi , produzi ka uskom hodniku u kojem se nalazio njegov kabinet.

Tako i ove nedelje, napokon raskrstih sa nostalgijom popunjenom ideoloskim bezveznjakovicima i nikad cvrsce sebi ne obecah da mi je bolje sjecati se Zvonetovih prica, jer nisu laznjaci.

A i potapsala bih ga po ramenu i rekla mu profesorove rijeci: “Ljudskost izvire iz tvoje emisije Zvone!”

Bosna preko Oceana
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba