Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

05.02.2018.

Razumijem ja i Nedju

Imamo mi u ulici jednu vrlo zanimljivu porodicu, i to ne meni, nego Nedji.

Dvije mame i dvije djevojcice.

Ljudi, nikome one nisu zanimljive kao Nedji.

Sad ce neko reci, folira... Ali tako je. U prvim godinama zivota daleko od Bosne divite se i cudite svemu sto je drugacije od Balkana, a onda polako, vremenom, naucite zivjeti sa svim tim razlikama u svemu.

Ljetos ja zalijevam cvijece, a jedna od mami kosi travu ispred njihove kuce dok se djevojcice igraju u hladovini garaze, kad eto ti Nedje uz ulicu.

“Gdje si Bosanko?”, a uopste ne gleda u mom pravcu dok to govori, nego u moje komsije.

“Evo me Nedjo, zalijevam cvijece.”

“Vidim”, odgovara, a i dalje ko fol gleda uz ulicu.

“Koga foliras? Hajde sta si blenuo ne igra mecka preko puta!”

“Ne gledam zivota mi!”

“Nedjo, zalicu te vodom ako ne prestanes, a ocito ti zivot nesto ne vrijedi cim se u njega kunes dok lazes.”

Napokon se okrene i pocnemo normalno pricati.

Poslije par minuta, moje male komsinice su izasle iz garaze i po obicaju, kao i uvijek, pocnu mi mahati i ponavljati “hi” bezbroj puta.

Uz osmjeh im uzvratim “hi”, a Nedjo jedva docekao.

“Sto su fina djeca,” a u glasu mu prepoznajem onu dozu zaljenja sto “jadne” zive sa dvije mame.

“Halo Balkanac!! Nisu za zaljenja. Uspjesna mlada i radisna kanadska porodica.”

Ide za mnom, dok otvaram ulazna vrata kuce i govori: “Joj Bosanko, nije meni ovo normalno.”

“Ko tebe pita Nedjo,” nastavljam.

U tom cuje se piskutavi glasic komsinice preko puta, sa plavim loknicama kako slatko doziva mamu.

I umjesto Nedjo da produzi u kucu za mnom, covjek se vrati na cosak kuce i eto ga ubrzo za mnom i ne izdrzavsi, poce se smijati mojoj iznenadjenoj faci.

“Ma mor’o sam da vidim ko je mama.”

“I?”

“Pa sad mi tek nista nije jasno, jer ona sto kosi, i ona je mama.”

“Daj Nedjo, postedi me. I neces vise tako buljiti u ljude bez razloga iz moga dvorista! Halo, to su moje komsije. Ni oni ne bulje u tebe!”

“Pa kad nemaju razloga,” poput djeteta uvrijedjeno Nedjo nastavlja.

“Hoces prestati?!”

“Dobro ba. Hajde, reci mi molim te tvoje misljenje o ovim..” i glavom prema kuci u kojoj zive divne dvije djevojcice sa svoje dvije mame.

“Nedjo, sta mislis da ih odem pitati koje su vjeroispovjesti, ili jos bolje koje su nacionalnosti, pa da se s njima pokrvis na svim nivoima?.”

“Daaaaj! Nisi mi rekla svoje misljenje.”

“O cemu?”

Sad se poceo nervirati.

Poznajem te pokrete ruku kroz kosu.

“Sta ja imam misliti o njima?!”

“Ma mislim, to isti spol, brak, djeca itd...”

“A to Nedjooo”, nastavljam ga nervirati.

“Stvarno si nemoguca!”

“Dobro!”

“Hajde reci, je li normalno to? Ona sto sam mislio da je djeca zovu tata, vozi kamionet, ima poput gradjevinskih radnika nabildane misice, oblaci se ko i oni... glumi musko... Eto, reci ti meni sta ce joj to?”

“Prvo i prvo, ona nije poput gradjevinskih radnika nabildanih misica, ona je gradjevinski radnik...”

Odmah zivnuo: “Znaci pricala si s njom?”

“Nedjo, tebi nema pomoci”.

“Mislis njima, ja sam normalan.”

“Jesi, sve dok ne vidis nesto u mahali...”

“Daj, Bosanko, crkoh od znatizelje, reci mi sta mislis.”

“Recu ti, ali da obecas da vise neces onako zjevati u njih.”

“Obecavam”, i dize ruku ka srcu, a oci gore od znatizelje.

“Ma skroz su mi ok. Jedino mislim da ne treba te svoje muske hormone isticati garderobom, a nekako i onolike nabildane ruke ne idu uz sise velicine 44 grudnjaka.”

“Jao znao sam da ti nisu normalne ko i meni, ali znas glumiti Bosanko”, i sve mi kaziprstom uz smjesak mase ispred nosa.

“Ama nisam rekla da su nenormalne, nego da nema potrebe da...”, nisam zavrsila.

Vec je isao prema ulaznim vratima uz napomenu: “Umalo zaboravih. Veceras dodjite na rostilj!”

Sav vazan dize pogled prema kuci mojih komsija i gledajuci samouvjerenije, sam sebi zapetlja nogu i umalo ne uleti u cvjetnjak.

“Ima ga da je ko zrno”, likujem za njim, a on poput jos jednog Balkanca, odavdje iz Calgary-ja kad koga sretne odmah zaskoci pitanjem:

“Je li se ti nesto ljutis na mene Bosanko pa likujes sto sam umalo zaorao u tvom cvjetnjaku?”

“Ma nista licno Nedjo. Vidimo se i gledaj gdje hodas.”

Bosna preko Oceana
<< 02/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba