Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

24.01.2018.

Sta majke rade kad djeca odrastu

Sa staroscu i odrastanjem djece, taloze se i sati slobode.

Punih dvadeset i kusur godina pospremam, kuham, peglam, idem na roditeljski, vozim od utakmice do utakmice, i onda sa zavrsetkom skole, u prvim mjesecima radnog iskustva nasljednika, zajedno s njim plovim na oblacima srece, zbog uspjeha i vrata koja mu se otvaraju na putu u buducnost.


Sve vise odsustvuje iz kuce, sto je normalno; i svako pojavljivanje zalijecem se poput kobca oko njega da mu ugodim, sto je nenormalno; ustvari idem na zivce, ne samo sebi, nego svima.

I onda stanem jedan dan pred ogledalo, ugledam pokoju sjedu na izrastku, dok ostali dio kose farba savrseno prikriva, brazde od bora malo dublje i pogled napola prazan...

“Sta mi je?”, pitam se, i vec sljedeceg momenta znam odgovor.

Sati slobodonog vremena zjape u mene iz ogledala, i kao da mi se podsmjehuju, a meni nije do zivota.

“Neces valjda sad u depru da se bacis!?”, mrmljam sebi u bradu.


Uhvatim se telefona i koga drugog da zovem, nego svoju drugaricu, koja je sa mnom prosla sve sto se moglo proci u Kanadi.

Pocnem supljirati o tome kako cemo kupiti stan i dati nasljedniku, neka placa, i zivi sam, pa kad ja odlucim u raniju penziju i sve rasprodam, ja cu onda nastaviti da zivim u tom stanu.

Slusa me ona i pocne se smijati: “Niko ne zna baciti suplju bolje od tebe!”

“Ja sam ba ozbiljna”, nastavim, a ona se jos vise pocne smijati.

Kao na prekidac prestade da se smije i kaze: “Ti, koja umires za djecom i koja ne zeli nekad ni na kafu sa mnom da ode, jer bi ispustila da im napravi dorucak ili rucak, a kamo li da ode negdje na godisnji bez njih, pricas da ces useliti u stan u penziju kad odes.?..”

Slusam je, a ona nastavlja: “Je li jos s tobom? Jeste! Posto te ja drugarice znam, kupujes na vremenu... Dok on ustedi depozit za kupovinu stana, tu je, na ocima ti je. Sto sutis?”, povisi ton.

“Kako necu!”, vec pomalo placnim glasom.

“Znaci, upravu sam. Mudrica si ti!”

“Nisam.”

“Ma nemoj. Pricas mu pricu u kojoj i on vidi da je donji, a ustvari ga tjeras da razmislja, da stedi...”

“Ponekad te najbolja drugarica poznaje bolje od tebe same”, dodajem sarkasticno.

“Znas, zato ja tebe obozavam. Trunis, blebeces, a ustvari pravis covjeka od njega, jer se on u inat bori, da sto prije dodje do svog kutka slobode, da mu starci ne dahcu za vratom.”

“Ma sve to stoji, a sta cu ja sa ovim slobodnim satima sto su se protegli kao kakav bezgranican, prazan prostor?”

“Sa mnom na trcanje.”

“Ne pada mi na pamet!”

“Onda ti ne preostaje nista drugo nego da se ubijes!l”

“Bjezi ba budalo,” odgovorim uz smijeh i uz obecanje da cemo sutra zajedno na kafu.


Jos kad se i Pitalica totalno osamostali....


Fakat, sta se radi kad se ukazu slobodni sati kao avetinje?

Nekako pilje sve te minute i minute u mene i kao da me prze veceras.

Uzalud i stivo zapoceto jos od prosle srijede.

I film dok gledam sve druge radnje su mi na umu, samo radnja filma je daleko od mene....

Znam, sutra cu poslije posla u kupovinu i to samo takvu; po stafelaj i boje.

Joj obradovat ce se i moji, jer ja sam poput djeteta: ne mogu ja djaba sjediti.

A o stanu? Trunit cu i dalje... Radi ravnoteze i uroka 😃

A mora se ispostovati i ona narodna: “Kad sve ide potaman, stavi kamen u cipelu da te zulja.”

A ko ce drugi nervirati u kuci, ako necu ja😄

Bosna preko Oceana
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba