Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

31.01.2018.

Crafts - Toddlers



28.01.2018.

Golf

Kazu da je prijeratni TAS Sarajevo u Vogosci proizvodio 33. Golfa samo u jednoj smjeni, a radio je u tri smjene.

I opet se cekalo kad uplatite da dobijete Golfa.





26.01.2018.

Suvisno je ista reci

Hajmo raja... mozemo mi to! Pomozimo!!!
Hajmo raja... mozemo mi to! Pomozimo!!!


26.01.2018.

Nije lako biti fin

Nikada nije pricao puno.

Ali godinama odrastajuci uz takvu nepricalicu, ali autoritet, covjek iz njegove sutnje nauci mnogo.

Puno vise, nego sto naucimo od onih koji stalno pricaju.

Nije volio nepravdu i na bilo koju vrstu nepravde pokazivao bi negodovanje, ali opet bez puno rijeci.

Nije volio ni ljude koji bi sve samo grabili sebi, a pri tome zaboravljali pokazati postavanje ka drugim i njihovim stvarima.

Imao je pravu malu radionicu u podrumu na koju je bio ponosan.

Ako je vec mogao zaraditi, zasto ne bi i kupio, zasto bi posudjivao od nekoga, tako je razmisljao; i mada bi mu samo jednom godisnje mozda zatrebao taj i takav sarafciger, ili kakav kljuc odvijac uopste nije odustajo od namjere da ga ima.

Ali kada bi posudjivao, ocekivao bi da mu vrate na vrijeme.

Jedino bi gundjao duze nego obicno tada, kada bi morao prvi da trazi ono sto je posudio.

Bio bi tada jako nezgodan.

I nikad se nije mogao cudom nacuditi na takvo bahato ponasanje prema tudjoj i posudjenoj stvari.

Pitao bi se po milion puta: "Kako zna doci i zatraziti, a ne zna na vrijeme vratiti?!"

Nisu ga interesovali prolazni hirovi.

Ono sto je volio u mladosti, nekako kao da je ostajao tome vjeran i u starosti.

Samo te navike i zadovoljstva je prilagodjavao rodnom listu i najdrazim.

Zivot ga nimalo nije stedio.

Lomio ga je od rodjenja, kroz mnogobrojna iskusenja u velikoj porodici do ratova koji su harali preko njegove rodne grude.

Ali nikad se nije slomio.

Ni za cent.

Ostajao je svoj: dostojanstven, posten i cutljiv u osvajanju svojih zivotnih bitaka.

Rijetko bi kad pokazao prst na neciji grijeh, ili nevaljalost.

Ako bi to i uradio, pravdao bi ga njegovim, ili njenim neznanjem.

Svoje nikada nije izdao, niti klevetao.

Sutnjom ih je znao postidjeti na neke njihove nevaljale radnje.

Ali i sutnjom je pokazivao radost.

Samo bi mu oci zaiskrile, zmirnuo bi koji put vise na tek ukazanu radost i odmah bi svi oko njega znali da su na ispravnom putu.

Nije posustao do zadnjeg trena.

Ostao je svoj.

Oni koji su ga voljeli, nikada im nije smetao, a oni koji ga nisu voljeli su uzaludno pokusavali skriti da im je smetao. Njihova bi ih histericna ljubaznost odavala.

Jer, nikada nije volio previse ljubaznosti ni zbog cega.

A on bi onima koji su naucili citati iz njegovih pogleda, pogledom skretao paznju.

Kao upozorenje.

I to ne cesto.

I uspomenu koju ostavi na sebe, onim koji su znali prepoznati njegov pogled, uokviri dostojanstvom, postenjem...

Uokviri je u rucno izradjen okvir jednog zivota, sa svojim vlastitim alatom, sa slikom na kojoj citko, bez trunke mrlje stoje ispisane smjernice za dostojanstvo i postenje...

24.01.2018.

Vazno je biti uvijek roditelj

Ovih dana gripa hara Calgary-jem.

Vec je 16. ljudi umrlo u gradu...

Znaci, moja pozornost je maksimalna kada su simptomi gripe u pitanju kod djecice u vrticu.

Uporno, svakodnevne izvjestaje o gripi u gradu saljem roditeljima, cisto da ih podsjetim na opreznost kada su mali borci u pitanju.

Vec godinama, sa svakom gripom, bukvalno se borim protiv roditelja koji svako curenje nosa pripisuju rastu zubica.

Naravno, od njih sest uvijek je jedan koji jednostavno zanemaruje prave simptome.

I dovoljno je samo nekoliko sati da provedemo sa djetetom koje je pokupilo neki od virusa, da vec sutradan imate jos jedno koje pocinje kihati, smrkati i sliniti.

I sta vrijedi sto ce svi ti odgovorni roditelji ostaviti naredna 24. sata dijete kod kuce, kad ce se jedan zabusant od roditelja naci pametan i nakljukati dijete lijekovima i ostaviti ga u vrticu, jer njemu se zaboga ne ostaje od posla.

Znaci, sa svakom novom grupom u vrticu, prolazim isto.

Upozoravam, polako ih kroz artikle koje im prosljedjujem edukujem i na kraju naravno, morate biti ostri. Nazovem ili posaljem poruku u pola radnog dana, da u roku pola sata neko od roditelja svrati do vrtica kako bi pokupio/la bolesno dijete.

Djaba svi papiri sa svim pravilima u vrticu, koje im predate uredno na pocetku sklapanja ugovora, jednostavno takvim flegmanima to uopste ne pije vode.

Prije par godina sam se sa jednim tatom posvadjala, jer mi je vise bilo zao djeteta da sam mu rekla na kraju:”Covjece, vrijeme je da se pocnete ponasati kao odgovoran roditelj. Nije vam ovo igraca, koje kad se zasitite u dva dana zelite vratiti u Walmart.”

Naravno da je bio ljut na mene, i odmah se potrudio da promjeni vrtic.

Nakon sedam dana su se oboje pojavili na vratima i molili da ponovo suradjujemo.

Pristala sam, i nase drugarstvo se nastavilo, iako je sad vec djecak u skoli.

I svima prepricavaju sta sam mu rekla.

Ali obavezno me preporuce prijateljima, radnim kolegama kada tragaju za vrticem.

Sa ovom grupom, stvari idu lakse.

Razumijemo se.

I svi zaista na prve simptome ostavljaju svoje nasljednike 24. sata kod kuce.

Ali naravno, ne mogu ozdraviti u tom periodu.

Evo nas danas svi smo samo za kakvo gledanje crtica ili za aktivnosti gdje se ne mora trcati i hodati..

Jedva su docekali vrijeme spavanje.

I svi hrcu odreda 😁

Nemate pojma koji su ovo borci. Gledajuci ih kako stoicki odradjuju svoje dnevne zadatke, odrasli bi se mnogi mogli postidjeti ovih malih bica.

I sa svakim ostankom nekog djeteta kod kuce, ja sve ispocetka stavljam na pranje.... Dezinfekcija svega i svacega.

Kaze Glavni sinoc: “Hajmo mi Pitalice ranije na spavanje, dok i nas nije stavila u masinu na otkuhavanje!”

Zato, dragi moji, prije nego sto se odlucite nakljukati dijete lijekovima da bi vi zadovoljili sefa, radje se obrazujte o zakonima u firmi, i ako imate pravo na slobodan dan, olaksajte im. Rodili ste ih iz zadovoljstva, iz zadovoljstva se i starajte o njima.



24.01.2018.

Sta majke rade kad djeca odrastu

Sa staroscu i odrastanjem djece, taloze se i sati slobode.

Punih dvadeset i kusur godina pospremam, kuham, peglam, idem na roditeljski, vozim od utakmice do utakmice, i onda sa zavrsetkom skole, u prvim mjesecima radnog iskustva nasljednika, zajedno s njim plovim na oblacima srece, zbog uspjeha i vrata koja mu se otvaraju na putu u buducnost.


Sve vise odsustvuje iz kuce, sto je normalno; i svako pojavljivanje zalijecem se poput kobca oko njega da mu ugodim, sto je nenormalno; ustvari idem na zivce, ne samo sebi, nego svima.

I onda stanem jedan dan pred ogledalo, ugledam pokoju sjedu na izrastku, dok ostali dio kose farba savrseno prikriva, brazde od bora malo dublje i pogled napola prazan...

“Sta mi je?”, pitam se, i vec sljedeceg momenta znam odgovor.

Sati slobodonog vremena zjape u mene iz ogledala, i kao da mi se podsmjehuju, a meni nije do zivota.

“Neces valjda sad u depru da se bacis!?”, mrmljam sebi u bradu.


Uhvatim se telefona i koga drugog da zovem, nego svoju drugaricu, koja je sa mnom prosla sve sto se moglo proci u Kanadi.

Pocnem supljirati o tome kako cemo kupiti stan i dati nasljedniku, neka placa, i zivi sam, pa kad ja odlucim u raniju penziju i sve rasprodam, ja cu onda nastaviti da zivim u tom stanu.

Slusa me ona i pocne se smijati: “Niko ne zna baciti suplju bolje od tebe!”

“Ja sam ba ozbiljna”, nastavim, a ona se jos vise pocne smijati.

Kao na prekidac prestade da se smije i kaze: “Ti, koja umires za djecom i koja ne zeli nekad ni na kafu sa mnom da ode, jer bi ispustila da im napravi dorucak ili rucak, a kamo li da ode negdje na godisnji bez njih, pricas da ces useliti u stan u penziju kad odes.?..”

Slusam je, a ona nastavlja: “Je li jos s tobom? Jeste! Posto te ja drugarice znam, kupujes na vremenu... Dok on ustedi depozit za kupovinu stana, tu je, na ocima ti je. Sto sutis?”, povisi ton.

“Kako necu!”, vec pomalo placnim glasom.

“Znaci, upravu sam. Mudrica si ti!”

“Nisam.”

“Ma nemoj. Pricas mu pricu u kojoj i on vidi da je donji, a ustvari ga tjeras da razmislja, da stedi...”

“Ponekad te najbolja drugarica poznaje bolje od tebe same”, dodajem sarkasticno.

“Znas, zato ja tebe obozavam. Trunis, blebeces, a ustvari pravis covjeka od njega, jer se on u inat bori, da sto prije dodje do svog kutka slobode, da mu starci ne dahcu za vratom.”

“Ma sve to stoji, a sta cu ja sa ovim slobodnim satima sto su se protegli kao kakav bezgranican, prazan prostor?”

“Sa mnom na trcanje.”

“Ne pada mi na pamet!”

“Onda ti ne preostaje nista drugo nego da se ubijes!l”

“Bjezi ba budalo,” odgovorim uz smijeh i uz obecanje da cemo sutra zajedno na kafu.


Jos kad se i Pitalica totalno osamostali....


Fakat, sta se radi kad se ukazu slobodni sati kao avetinje?

Nekako pilje sve te minute i minute u mene i kao da me prze veceras.

Uzalud i stivo zapoceto jos od prosle srijede.

I film dok gledam sve druge radnje su mi na umu, samo radnja filma je daleko od mene....

Znam, sutra cu poslije posla u kupovinu i to samo takvu; po stafelaj i boje.

Joj obradovat ce se i moji, jer ja sam poput djeteta: ne mogu ja djaba sjediti.

A o stanu? Trunit cu i dalje... Radi ravnoteze i uroka 😃

A mora se ispostovati i ona narodna: “Kad sve ide potaman, stavi kamen u cipelu da te zulja.”

A ko ce drugi nervirati u kuci, ako necu ja😄

23.01.2018.

🤓





18.01.2018.

The Killers

17.01.2018.

Purdy’s

Cokoladna kompanija “Purdy’s” je otkrivena 1907 godine, u Vankuveru, sa prvim prodajnim šopom u ulici “Robson Street.” Vlasnik je bio Richard C. Purdy.

U dvadesetim godinama proslog vijeka je kompanija imala finansijskih problema, ali od njenog zatvaranja i gasenja imena, spasio je Hugh Forrester, kome se kasnije pridruzio i njegov otac.

Zbog konflikta izmedju oca i sina i razlicitih pogleda na razvoj kompanije, “Purdy’s” su prodali Charles-u Flavelle i Eric-u Wilson i to 1963 godine.

Vec 1971 su otvorili prvi šop u Calgary-ju, a od tada se otvorilo jos preko 70 šopova; Saskatchewan, Alberti, Ontario i Britsh Columbia.

Danas je vlasnik kompanije Karen Flavelle.









17.01.2018.

🎶



16.01.2018.

Hm...

Da se radi o slabosti, ukazuju i činjenice da se lijene osobe često osjećaju izgubljenima, pate od tjeskobe, manjka samopouzdanja i straha od neuspjeha ili ismijavanja. Njima vlada snažan osjećaj da su izmanipulirani ili da ih se ne cijeni dovoljno, što je također svojstvo slabića. Redovito odgađaju obaviti svoje radne zadatke, a oni se nakupljaju i to može izazvati frustracije, napetost i tjeskobu. Lijenim osobama najčešće manjka motivacija, samodisciplina i samoorganizacija.



14.01.2018.

Nikad prevazidjene

Uvijek i za svaku priliku... Uz kratke i duge suknje, haljine, pantalone, farmerke...

Savrsene za dan ili noc.







11.01.2018.

...



10.01.2018.

Dunkirk

Dan jucer k’o godina. Volim kada mogu uzivati u zimskom danu.

Ali, jucer su minusi opet pokucali na vrata.

I obicno mi tesko padne neizlazenje vani sa prvim naletom hladnog vala.

A tek ako jos nisam imala dobar san predhodnu noc, e to je prica za sebe.

Rasejanost se raspojasa sa svim svojim simptomima vec polovinom dana.

Jucer sam se tako prosula ko riza.

Postavljam pjesmu Prljavog Kazalista, a pisem da je Jura Stublic, pa jos da potvrdim napisem poslije Jura Stublic Film 😂

Gotovo, jutros me pozdravljaju sa: “‘Dje s’ Jura? Sta ima u Filmu?”

Nista mi ne ostaje drugo nego da se smijem sa njima njihovoj duhovitosti.😌

I dan na izdisaju upotpunim filmom “Dunkirk”.

Ne znam, jesam li zaista potrefila los dan, ili je film ostavio na mene toliko jak dojam, da sam plakala uz film, a kad je zavrsio, trebalo mi je sat da sutim.

Da slozim prvo osjecaje u sebi koji su isplivali na povrsinu.

Rat je toliki besmisao, da samo budala moze pozeljeti biti u njemu.

(H)istorija je promjenjljiva, i uvijek neko ostane uskracen, izostavljen, nespomenut... ali najvaznije je da nas opominje, podsjeca na proslo vrijeme, jer ipak male su njene korekcije u slucajevima koji su poput Dunkrika.

A Dunkirk nije lagana prica.

Valja sastaviti sve ono sto se desava na kopnu, u zraku i na moru.

Odvojeno i vremenski, ali opet sve spojeno u istom vremenu.

Taj instinkt u covjeku za prezivljavanjem kroz likove vojnika, a za koje nas Nolan ne veze na nacin kroz samo odredjen lik je fascinirajuce.

Panika, strah, neizvjesnost su opipljivi i na kopnu, u zraku i na moru...

Ali i ljudskost koja izvire kroz likove vojnika.

Jedinstvo ka prezivljavanju!

Zvuk aviona i njegovo priblizavanje je skoro realno.

Meni, kojoj je probijanje “zvucnog zida” avionima u ratu, ostalo i do dan danas najstrasnije suocenje sa realnoscu rata je bilo najistinitiji zvuk rata!

Avionske bombe i nemoc vojnika na plazi su zastrasujuci, dok vec u momentima zatisja, razdiru opipljive slike nemoci, nadanja vojnika...

Momenti rata kada ne pricamo o herojstvu...

Veceras, definitivno cu polarnu hladnocu skratiti uz kakvo lakse stivo, a Dunkirk cu sigurno jos jednom pogledati kad budem u dobrom raspolozenju, jer me zivo interesuje hoce li emocije opet biti toliko jake.

A do tada i druge rasejanosti ne gine mi novo ime.

Sta ces, sve je to zivot. 😉

Dobro je znati: https://en.m.wikipedia.org/wiki/James_Campbell_Clouston
Dobro je znati: https://en.m.wikipedia.org/wiki/James_Campbell_Clouston


09.01.2018.

Superman was filmed there

Calgary

Historical flare on the streets of East Village
Historical flare on the streets of East Village


A ovo je Mirza Delibasic
A ovo je Mirza Delibasic


09.01.2018.

Dno dna

08.01.2018.

Enjoy your Monday

Greetings from Calgary
Greetings from Calgary




07.01.2018.

Joj Djidje...

Joj Djidja je...

Ma sta da vam pricam... kraljica.

Vratila se iz Bosne.

Puna price.

Kaze: “Papcima sam zacepila usta!”

Pitam je:”Sta je bilo?”

Ko iz puske odgovara:”Svasta!”

Veli izasla sa rajom na kafu.

Kad su je vidjeli, posto ne lici na onu Djidju iz srednje skole, jer su tu silikoni, napucene usne, malo korigovala botoksom oko ociju, zubi bijeli k’o biseri, a da o garderobi ne govorim, jer je kod nje sve “zadnji krik mode”, kaze prvo su joj poceli dijeliti komplimente, a za par dana radoznalost proradila, ali mahalska.

“Kad prije Djidjo zavrsi sve kod frizera, zubara?”

Digne obrvu i pita budalu:”Je li Sale, tvoj posao zadnjih dva’est godina da zajebavas dijasporu kad dodje?

Mislis svi mi cistimo svjetske zahode i trcimo u Bosnu da se nazderemo cevapa i pite, i da pravimo zube i idemo kod frizera?”

“Zezam se Djidjo,” i sve se kaze meskolji u onoj stolici dok drugi samo gledaju sta ce biti dalje.

“Slusaj Sale, ovo je Djidja sve zaradila”, a pri tom obleti oko sisa rukama, glave i rukom povuce krpice na sebi.

Vjerujem ja da je to ona sve njemu tako docarala.

“Nemoj covjece da mi kvaris dan! Spremna sam da ti platim dobar provod danas, da se prisjetimo starih dana, ali brate mani me te papanske, dijaspora zeljna Bosne. Imam bogovski posao, zavrsila Djidja skolu, cim je dosla u Kanadu, ali nije zaboravila odakle je i ne pusi pricu serviranu od mrzitelja Bosne kako se trebamo mrziti na svim nivoima. Razligu ba papak sa tim razmisljanjima!”

Smijem se i pitam je:”Iiii?”

“Sta iii? Poslije nam svima bilo super. Pilo se, jelo, islo po koncertima, po klubovima...”

“Hoces li usreciti kakvog Bosanca?”

“Ma jok! Ozenjeni azurniji od neozenjenih.”

“Ama ni jedan ti nije zapeo za oko?”, ja uporna.

“Jeste, moja stara ljubav. Sestro otkida kad ga vidis. Ali cumur. Utusi!”

“Cudi me da ti to nisi probala prevaspitati malo?”

“Vidi, ostao neozenjen, zivi za s’ranku, mater i pojavljivanje ponekad u novinama.”

“Znaci, covjek voli da “ispadne na televiziji”?”

“Nije jos do televizije dobacio. Tek je u usponu. Dobio posao prije par godina.”

“Hajd’ jebo njega. Znam ja da si ti odmah pocela njuskati okolo.”

“Ne bi vjerovala, ali nisam. Bilo mi dobro sa rajom. Nije mi ni naumpala udaja. Ovdje kad dodjem nesto me opiči i samo mislim kako cu se udati.”

Naglas se smijem i pitam:”Kako bi na kocertu Dubioze i na doceku uz Colu?”

“Na Dubiozi ja vise znala tekstove pjesama, nego oni.”

“Pa kad si se spremala!”

“Nisam sestro, nego u autu mi se uvijek vrte njihove pjesme.”

“A Cola?”

“Joj, Cola k’o Cola. Htjela sam mu grudnjak “frknuti” na binu, ali ove moje nisu dale!”

“Sto?”

Kazu:”Nije fer Djidjo, da tvoje ostanu stajati, a da se nase otambure, pa se ja solidarisala.”

“Koja si ti budala!”

Mahnem joj, a ona za mnom povika: “Ja vec trazim kartu da idem opet u ljeto. Kad ces ti?”

“Cucemo se Djidjo!”, doviknem, dok se Kanadjani okrecu i gledaju u nasem pravcu.

Jebi ga, nekad moras biti mahalac.

07.01.2018.

Sretno Prosinecki, sretno BIH

38:32

07.01.2018.

Zima

Zadubljeno gleda u prozorska stakla

Zaljubljeno prati mrazom prosarana

Tankim bijelim nitima

Slike na prozorima.


Kaziprstom vuce

Kroz sredinu slike

Dok je misli nose

U znane krajolike.


Na trenutak stane

Kao da se misli

Kakvu sliku

Da domisli.


Ali, avaj,

Rusvaj!

Plamen vatre iz kamina

I daha vrelina

Izbrisase pricu

Mrazom ispricana.


I prisloni obraz

Na mjesto slike nestale

Osjeti studen

Od mraza zaostale.
Z.R.



06.01.2018.

Nemam simptome demencije, nego sam u klimaksu 😄

Bas se i ne slazem u potpunosti sa teorijama doktora o menopauzi poslije odstranjivanja jajnika i maternice.

Konkretno kada je u pitanju balans hormona.

Moja razmisljanja i iskustva uopste ne moraju da se podudaraju sa razmisljanjima i iskustvom drugih zena, jer ja sam poslije pune cetri godine minimalne doze Premarin, sve zalihe Premarin-a bacila u kantu za smece i odlucila potpuno prirodnim putem da se borim sa “demonima menopauze”.


( Premarin (konjugirani estrogeni) je mješavina ženskih hormona koji djeluje zamjenom prirodnih estrogena koje žene više ne proizvode. Estrogen je indiciran za liječenje simptoma menopauze).


Prve dvije godine, uzimanje Premarina-a su bile ucinkovite.

Vrucine su bile minimalne.

Poslije dvije godine, mislim da je prestao da djeluje.

Danima bih imala nesnosne vrucine, nervoze koje ne bih znala objasniti i od kojih su se moji svi sklonjali vec na pogled na moju ljutu facu, ali vjerujuci doktoru, nisam prekidala terapiju.

Na predzadnjoj kontroli, u bolnici za kancer bolesnike, u razgovoru sa doktoricom koja mi je spasila zivot, a kojoj sam iznijela svoje sumnje vezane za tablete, dobila sam potvrdu da je vrijeme da polako pocnem odbacivati Premarin.

Znate teoriju doktora sa odvikavanjem od nekog lijeka?!

Ona glasi: postepeno i pod nadzorom doktora.

Znam da sam se tu noc dugo vrtila u krevetu i razmisljala o svemu sto smo pricale.

Znala sam da ce sljedeca godina, znaci peta po redu poslije operacije, pokazati jesam li “free” ili ne od kancera.

A tezila sam ka toj slobodi nenormalno!

Ali isto tako nisam zeljela da sam ovisnik ni o kakvim lijekovima.

Svaki put bi me moja doktorica pohvalila i bodrila da nastavim dalje svoj zivot tako sto cu osluskivati signale koje moje tijelo salje. I postovati ih!

Kad sam izlazila iz bolnice poslije operacije pitala sam je sta smijem da jedem, a sta ne.

Kratko i jasno mi je odgovorila: “Sve. U normalnim kolicinama.”

Nikada nisam bila ljubitelj dijeta, ali sam uvijek vjerovala da sve sto konzumiramo previse ili premalo moze nam samo stetiti.

Tu noc, vrteci se po krevetu, svaki pola sata otkrivajuci se ili pokrivajuci, jer su vrucine bile konstantne, odlucila sam, prije jutarnje kafe, sve zalihe Premarin-a baciti u kantu za smece.

Doktoru cu reci da pratim njegove upute.

Prva dva dana sam, naravno uz vrucine i raspolozenje mjenjala svakih pola sata.

U jednom momentu je nervoza kljucala kao u pretis loncu.

Bojala sam se svojih vlastitih reakcija.

Unaprijed sam planove skovala za tu sedmicu.

Svaki dan sam u kuci sve cistila iz pocetka: od ribanja podova do brisanja prozora, vrata, stokova, do pranja vesa i kuhanja obroka.

To je bio najbolji ventil za nervozu koja bi se pojavila.

Vec sljedecu sedmicu imala sam kucu cistu kao apoteku, a nervoza kao da je sva ukuhala u onom pretis loncu od prosle sedmice, bez da eksplodira.

Pocela sam normalnije spavati.

Vrucine sam prihvatila kao neodvojiv dio mene.

Zahvaljujuci poslu koji radim, svaki dan jedem frisko skuhane obroke, u kojima je osim povrca i voca zastupljeno i meso. Pileca prsa bez kozice obozavam, i kanadski odrezak sa gljivama.

Nakon pete godine, potvrdjeno je:”Pobjedila sam!”


Cak sam sve ove godine izbjegavala da unosim vitamine i minerale u tabletama.

Medjutim, klimak, ili menopauza je naizgled bezazlen. Ali nije.

Taman sto eliminises neke od simptoma, jave se novi.

Zadnjih godina, mogu se pohvaliti zaboravnoscu.

Ustvari, zadnjih godina sam zanemarila sebe... osluskivanje signala koje mi tijelo salje.

Ne znam sad jesam li slucajno, ili namjerno zaboravila zadnjih godina da su emocije povezane sa pamcenjem i zaboravnoscu.


Kada smo neispavani, anksiozni, pod stresom ili uticajem neke jake emocije, paznja nam je usmjerena pretezno na sadrzaje koji su u vezi s tom emocijom, a ne na cjelokupnu realnost, datost koju valja da opazimo i da na nju reagujemo.


Uz zdravu ishranu i fizicku aktivnost vrlo je vazno da umanjimo nas emocionalni sres i negativne osjecaje, uz ucenja tehnika za bolje pamcenje.

Citanje knjiga, pisanje, rjesavanje logickih zadataka, sah i slicne aktivnosti cuvaju nas mozak i pamcenje.

Doktor vjeruje da ne trebam raditi - test “balans hormona” - a ne vidi me u buducnosti sa simptomima demencije😄, mada sam mu provukla kroz usi da zaboravljam gdje sam ostavila kljuceve, nazive ulica, mjenjam redosljed rijeci u nazivima, da...

Blago me potapsao po ramenu i opomenuo: vratite se svom ustaljenom rasporedu u svakodnevnici, i sta ima veze sto ste NAKRATKO postali “Garfield macak” ( svjednocak ) za sve.

Znaci, idem opet na svoj rezim: obavezno 7 do 8 sati spavanja, redovni obroci, puno igre, 2-3 maratona na traci za trcanje, emocije pokazivati ne gurati od sebe, stres izbjegavati, i sjecati se na “zdrav nacin” ratnih bolesti!

I da u 2018. osim ljubavi ka citanju knjiga, rjesavanju krizaljki, crtanja, pisanje ce postati moja svakodnevna vjezba.

Vezite se polijecemo!


P.S.: Sad odoh kroz svoje iskustvo da odgovorim na anketu o zenama koje su se vrlo rano suocile sa klimaksom zbog odstranjivanja jajnika i maternice... Kad njima nije mrsko da me svake godine podsjete na moje “davno proslo lose vrijeme”, sto bih meni bilo mrsko da im podarim odgovore iz mog ugla. Oni istrazuju, a ja odgovaram😉
05.01.2018.

Nazalost, Nove Godine nisu uvijek sretne

Najmanje sto svi mogu da urade je, obratiti paznju na obale rijeke Bosne i u Maglaju, Doboju, Modrici, Bosanskom Samcu....

Telefon: 064/4213-834 / Amila Omersoftic

Ni tijelo A. Mulica iz Sarajeva jos nije pronadjeno.



Bosna preko Oceana
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba