Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

19.11.2017.

Svi gradovi u Bosni i Hercegovini

bi trebali imati svog Zvonimira Nikolica.

Covjek brise granice pozitivnom pricom i ljubavlju ka svom gradu, putem radio talasa.

17.11.2017.

Hurmasice

Napravili smo hurmasice:)))

I jezgru oraha stavljali smo u sredinu.

Agda “sa kolutovima limuna” joj dusu udahnula.

Ali, Pitalica je na prvi zalogaj posegnula za maramicom i trcala do kante za smece.

”Kakav vam je ovo kolač u kojem nema nista? Ako vam je mrsko bilo kupiti, ja sam mogla otici?”

“Halo, Pitalice, necemo se vrijedjati. To je pravila tvoja baka, nana, moja nana, tajkina baka...”

“Pa sta?”, odbrusi mali vrag.

“Kako ja mogu tvoj kanadski “Pecan pie” ( pita sa orasima )?”

“Ih, nije ni slicno,” joguni se dok zavrce č u izgovoru.

“Cudi me, kako Ti brat voli, a ti ne volis.”

“Pa on se rodio u Sarajevu, nisam ja”, i odjuri u sobu.

Nismo mogli da se ne nasmijemo.

Drugi dan opet pokusavam da je ubjedim, da proba.

Kaze: “Kako da ti volim kolac kad mu ni ime ne mogu izgovoriti.”

“Joj jesi ...”, nisam ni zavrsila.

“Ja ne razumijem tu vasu ljubav ka “hrvašici” isto ko sto ne razumijem, da neko ne voli cevape kod Zelje.”

Gledaj ti male mudrice...

Zna kako ce da se otarasi i u isto vrijeme dodvori.

Glavnom vidis u ocima da se smije od dragosti...

Prilagodjavanje ljudima i situacijama je bitnije od mjesta rodjenja, a Pitalica je to skontala vec sada.😉





15.11.2017.

De jarane, moze li sta od Tife

Uvijek kada bi se nasao na kakvom derneku trazio bi nesto za sebe, cuvenom recenicom, po kojoj ga pamtimo:

"De jarane, moze li sta od Tife?"

Ispijenog lica, s podocnjacima od nocnog rakijanja, sa trzajem glave zbog tjeranja kose sa lica, neizbjeznom teksas jaknom, zamjenjenom vijetnamkom u zimskim danima, koja bi taman popunjavala njegovu visoku, suhu figuru je naizgled nevazna licnost jedne male carsije, koja se rasirila ispod zidina starinske Gradine.

Ali toliko nevazna, samo za one, koji nikada nisu osjetili istinsku zilu kucavicu te carsije i carsijske raje.

Ujutro kada bi se sunce izdizalo iznad Sahat kule budeci spavalice, i s prvim kafama u obliznjim kaficima bilo bi cudno, a da ne naletite na par plavih ociju. Sve sto bi vidjeli na njemu, tragove nedovoljnog spavanja, pomalo neuredno pocesljana kosa bi padali u drugi plan onog momenta kada bi se susreli sa veselim plavetnilom u njegovim ocima. U njima je covjek i na onim zajednickim dernecima mogao procitati vise od onog sto bi rekao, ili pokazao.

Nije se stedio.

Za raju, sve, pa makar bilo i pogresno.

Oni mudriji, ko biva njegovi jarani, uvijek bi se koristili njegovom dobrotom.

Vrlo cesto bi tudje grijehe uzimao kao svoje, nadajuci se da ce i njemu jednoga dana raja, na isti nacin vratiti.

Istinska raja mu je pokusavala, u rijetkim trenutcima i razgovorima, skrenuti paznju na one, sto se zovu rajom, ali kao da nije mogao protiv sebe.

Jednom kada bi podmetnuo ledja za nekoga, vazda je ostajao i bio kriv.

Vise niko nije ni probao da misli drugacije.

Ako je neko kriv, to je on i gotovo.

Samo bi ponekad, imao srece kada bi naletio u takvim teskim momentima na nekog ko bi bio toliko uticajan i cije bi rijeci "hajde pusti ga" popravilo njegovo naruseno stanje duse i onda bi poput pravog promotera isao okolo i "u povjerenju" prepricavao kako ipak raja nije izumrla.

Plavetnilo njegovih ociju bi postajalo poput najtoplijeg mora i koliko god su toplinom privlacile ljude, ta toplina ga je i unistila.

Spodobe ljudskih dusa su to vjesto koristile, ne mareci sto bi one u tim momentima gubile sjaj.

Jos bi ga zezali zbog "potonuca u ocima", a on bi smjelo prihvatao zezanje i na vlastitu stetu.

Utapajuci svoju neshvacenost na nacin koji vodi samounistenju, dovelo ga je na kraj zivotnog puta nekako prebrzo.

I neposteno!

Svaki oziljak, primljen "od drugara", nije zarastao; u njegovom slucaju.

Zato je zbog istinskih oziljaka i lazne raje krenuo na put vjecnosti.

Ponekad, u mislima, dok sjedim na zidinama Gradine, i zagledam se prima mostu koji spaja obale stare i nove carsije, kao da mi se ucini da nekog vidim da s rukama u djepovima farmerki, skupljen u kragnu plave teksas jakne, i ponekim blagim trzajem glave, kojim pomjera nestasne pramenova kose, zuri ka obalama stare carsije.

Sitne duse, koje su se grebale za prezivljavanje preko njegovih oziljaka, kod mene i kod carsije, na obe obale, ne ostadose u memoriji zapisane ni kao sjenke.

I umalo zaboravih.

Slucajno jednom, na jednom derneku, samo mi tiho, u svom stilu dosapnu:

"Pjesnik, nije ovo za tebe!"

"Znam, zalutah, evo me upravo na odlasku!"

Jednom na mostu, koji je uvijek prisutan na mojoj slici odrastanja, pitao me:

"Ides li na Tifin koncert?"

Steta, sto ode rano.

Tacno mi fali da ga sretnem, da se posvadjam s njim, zbog Esme, iz pjesme.

Znam da bih mu rekla:

"Nema Esme dok je Brega ne obradi!"

A on bi uzvratio:

"Ne znas ti nista! Djaba Bregino obradjivanje... Nista ba dok je Tifa "ne pocjepa", iz petnih zila."

14.11.2017.

“Cujte Srbi! Cuvajte se sebe.” Arcibald Rajs

Dragan Bjelogrlic opet ispred svih.

“Senke nad Balkanom” se ne smiju nikako gledati bukvalno, jer u seriji veterani prosjace, kao i danas; osjete se podjele, u seriji Obrenovic ili Karadzordjevic, a danas je to Rusija ili Europa; a onda Bjela je fantasticno razbio predrasude, jer je u njegovoj seriji zena direktor banke; mozemo naslutiti otpor promjenama, a za to je najuvjerljiviji primjer uloga inspektora kojeg glumi sam Bjelogrlic prema mladom, skolovanom Pletikosicu.

Sama recenica koristena u seriji “Vi Srbi ste dobri samo u ratu, ne verujem da umete da živite u miru” je podigla prasinu, ali zaista bravo Bjela, jer si poslozio svaki kadar na pravom mjestu i u pravom trenutku.


Mediji su podjeljeni.

Vidjet cemo, hoce li kursor skrenuti.

Tek je pocetak.

Uostalom, vec dvadesetak godina smo drzave za sebe i sasvim normalna mi je reakcija Dragana Bjelogrlica da ce se serija emitovati samo ako su otkupljena prava za istu.

Ipak, vrijeme je da se svi u svojim zemljama izborimo za dobru pricu.

13.11.2017.

Čobanin

Ja kad pričam na bosanskom, dajem sebi tu slobodu da mogu reči i hefta, i tjedan i sedmica. Mogu koristiti uopšte, i uopće, momak, dečko, mladić; cura, djevojka, pastir ili čoban (ispravno čobanin).....

I mogla bih do sutra nabrajati, jer volim bosansko-hercegovačku šarenolikost čak i u izražavanju. Dok je se neki odriču, meni sve draža.

Pišem i čitam: ćirilicu i latinicu.

I nikad ne griješim kad je riječ o bureku. Nema, i nikad ga neće biti: burek od sira!

Zna se da je burek od mesa.

Tačka!

Nekad sam najvise voljela pitu u “Sarajki” kod Ali i Aziza dva brata... Sad je burek najbolji kod Nagiba.
Nekad sam najvise voljela pitu u “Sarajki” kod Ali i Aziza dva brata... Sad je burek najbolji kod Nagiba.


Slika cipele je ‘nako...  Prokleto zensko jelde?! Cas mi trebaju, cas ne trebaju 🙃😜
Slika cipele je ‘nako... Prokleto zensko jelde?! Cas mi trebaju, cas ne trebaju 🙃😜


13.11.2017.

Seoba

Grčevito steže novce

Od prodatih njiva, kuće...


Dok u duši bura vlada

Od tuge mu srce pući hoće....


Zbogom deda, zbogom oče,

Oprostite

Čekao sam da mi kažu:

"Čuvaj svoje, vlasti nalažu!"


Dodje tudjin

Osmeh mu se s lica ne pomiće,

Sretan onim sto mu oku ne izmiće...


Od izvora, do livada,

Kuće trošne i sokaka,

Puno i ne zanoveta

Pruža ruku

I rečima kiti moju muku...


I sve lepo beše u tom času

Dok ne dodje da mu ključe predam...

Srce lupa, duša plače,

Ne gleda me čak ni mačak stari...

Probam rukom prema njemu

Al' se telom gura jače

Pod verandu sto je deda

Davno jednom nadogradi...


Šta mi bi,

Što je ne popravi,

Što ne okreći,

Godinama?

Jesam li to ček'o?

Tudjina?

Da mu dam dedino,

Očevo?.

A deda je govorio:

"Nema to cenu, ne bih prodao!"


Zatvorih kapiju,

Škripi,

Ni nju ne podmazah godinama...


Zagrakta vrana:

"Crna zloslutnice"...


Besno, zama'nu kroz vazduh:

"Bež' od mene nesretnice!"

Z.R.

08.11.2017.

ZG80

Od 5. do 12. novembra su dani europskog filma u Calgary-ju. Nov 10, od 18h mozete pogledati hrvatski film ZG80.

http://calgaryeuropeanfilmfestival.ca

08.11.2017.

Divlji Zapad

Kada sam prvi put cula da u Calgary-ju moras biti oprezan setajuci parkovima, jer ima kojota, prenerazila sam se.

Uvijek sam mislila da zivotinjama poput kojota nije mjesto u gradu😄

Ali vremenom mi je to postalo normalno.

Kazu kad dodjete u situaciju da ste previse blizu kojota trebate biti glasni: morate praviti buku, vicite, derite se.... Tako cete ih otjerati od sebe.

Znaju ponekad i losovi da zalutaju u grad, divlje macke - risovi, medvjedi...

Jedna puma je ljetos paralizovala na par sati zivot u jednom naselju Calgary-ja.

Znate sta je fascinirajuce?

Nacin na koji se stanovnici Calgary-ja odnose prema ovakvim zivotinjama.

Zaista postuju tu njihovu “divlju” prirodu. Vecina... uvijek ima izuzetaka i ludjaka.... Ali, vecina ne izaziva djavola, nego odmah zovu ljude koji su obuceni za te stvari.

Organizacije za spasavanje divljih zivotinja su zaduzene za “zalutale” drugare po ulicama i naseljima Calgary-ja.

Naravno, kada neko poput pume zaluta u grad, mobilni su svi, i dok se ne uhvate i vrate tamo gdje pripadaju - “u pravu prirodu”.

Ja bih i risove vracala tamo gdje pripadaju, ali osim upozorenja da se dobro zatvaraju kante sa smecom u kojima je hrana, da se pazi na kucne ljubimce i malu djecu, da se zatvaraju kapije u dvoristima, ostaje da se nadam, da ce nadlezna tijela za kontrolu zivotinja zaista brze reagovati na pozive gradjana i udaljavati ih iz gradskog jezgra....



Samo da ne zakasnim😂Tuscany, na putu ka tramvajskoj stanici
Samo da ne zakasnim😂Tuscany, na putu ka tramvajskoj stanici


Ovo je ta ljepoticu puma koju su morali ubiti...
Ovo je ta ljepoticu puma koju su morali ubiti...




“Peekaboo”
“Peekaboo”


Calgary, Nov 1, 2017
Calgary, Nov 1, 2017


07.11.2017.

Grah

Jucer, na kraju mog radnog vremena, zove me Nedjo.

"Sta ima Nedjo? Sta radite?"

Ovo "sta radite" mislim na njega i njegovu zenu, jer prijatelji se ne persiraju.

"Evo, gospodja strika sal, dok snjezic pada, a grah sa suhim mesom se krcka na sporetu, pa rekoh da dodjete poslije posla da ga zajedno jedemo. Bit ce i komsije Kanadjani."

"Jedva cekam."

Kakva bosanska idila usred Kanade: gospodja strika sal, pada prvi snjezic, a grah se krcka sa suhim mesom!

Nije uzalud ona: "Ima nas malo, ali smo dobro rasporedjeni.”

Jos da nije bilo onog kanadskog: "Ooo, kako je ovo dobro. Ukusno! Vrhunsko!", bila bi prava bosanska slika.

Ovako, svi smo kontali da nas zezaju, jer ko jos hvali grah u Bosni, ali Boga mi kad zatrazise jos, malo smo se ja i gospodja nogama i gurale ispod stola.

07.11.2017.

Balkanska posla

Kaze: “Zena mi trudna.”

“U zdravlju i sreci docekali, bilo musko ili zensko.”

Kaze:”I ja kazem. I meni nije vazno. Samo nek’ piša s nogu.”

Slika je ‘nako
Slika je ‘nako


03.11.2017.

“My art zen”

Jutros -14, a sa vjetrom -23.

Meni ne smeta.

Dan se ubio za lagane stvari.

Dok moji drugari crtaju samo njima prepoznatljive junake, ja sam danas za “art zen”.

Neka i ovakvih dana u zivotu...

Uz dobru volju sve se moze.

Ja cak i ne kupujem “zen bojanke”, jer veci mi je gust sama ih stvarati.

Bitno je da imam obicnu olovku, gumicu i siljalo i zabava moze poceti:))



Bosna preko Oceana
<< 11/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba