Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

27.10.2017.

Sedam brace

"Hocemo li do Mojmila?"

"Daj Crni sta ti je?."

"Sto? Jedna kafica bi nam dobro dosla."

"Ti zaboravio da Gojko danas stanca!"

Mi, u raji smo imali imena za one preko puta, sto su po nama pucali sa snajperima.

Neka mi oproste, svi dobri, sa imenom Gojko.

Tacno smo znali kad je Gojkova smjena.

Bio je izgleda neki zestoki komleksas.

Pucao je na sve sto bi se kretalo.

Ni psi mu nisu bili dragi sa ove strane.

"Sta je, bojis se?! Prpa?"

"Ma daj, Crni. Samo mi se na da."

"Hajde ba. Ja vec obecao."

Vezala sam svoje ljubicaste starke, vec dobro izlizane, jer u njima sam nekako najbolje trcala i krenula da se spustam niz stepenice prateci Crnog.

Nikako mi se nije svidjela ideja, ali vazda me neka neopisiva zelja tjera za necim novim.

Nikad kafa nije bolje mirisala nego u ratu.

Na onu prvu dzezvu smo “prevrnuli” jos jednu. Jeste da je bila potanka, ali cejf je cejf.

Sarajevska Drina, nije vise imala ni onaj svoj originalni omot, ali je sjedala k'o budali samar.

Vrijeme je bilo da se ide.

Dobro smo prosli kad smo isli do Mojmila.

Gojko je garant ogladnio, pa je samo izmedju zalogaja pucao.

Kad smo se vracali bio je sit.

Dosli smo do kontejnera.

S druge strane su stajali muskarac i zena srednjih godina. On je imao neku kesu u ruci.

Gojko ih je primjetio.

Ne da je "heklao", nego je poceo i "mustre" po asfaltu da sara.

"Jebo te, sta cemo sad Crni? Cekati do njegove smjene?!"

"Samo smireno. Zar mi ne vjerujes?"

"Taman je vrijeme sad da se raspravljamo o tome vjerujem li ti ili ne.

Jesam li s tobom ili sa svojim starim? S kim sam, hajde, odgovori?"

"Dobro ba, polako! Preci cemo."

Utihnulo je, a ono dvoje, s druge strane kako cuce na kraju, ma ni za milimetar da se pomjere."

"Kad kazem sad, ima da trcis iz sve snage! Jesi li razumjela?"

Samo sto sam klimnula glavom, on je na izgovoreno sad potrcao koliko ga dusa nosi.

Napravila sam dva koraka i Gojko se oglasio.

Ukopala sam se.

Crni je vec bio na drugoj strani.

Stajala sam poput kipa, ni tamo, ni vamo.

Vristao je i psovao s druge strane:"Lezi, trci, radi nesto, jebem ti!"

I oni ljudi su poceli da se deru: "Lezi, lezi!"

Kao vjecnost je trajalo tih deset sekundi.

Legla sam i tek tada postala svjesna sta sam uradila.

Crni je i dalje urlao:

"Sada puzi i ne dizi glavu! Moras tako do kraja kontejnera."

Dopuzala sam, a Gojko ih je prasio iznad kontejnera kao da mu od toga zavisi sva njegova buducnost.

Lezala sam tako ne znam ni ja koliko, dok mi nije Crni rekao da opet pocnem trcati. Napokon sam stigla do njega.

Ono dvoje su me pitali jesam li dobro i poslije toga su se, zajedno s nama uputili ka Alipasinom.

Trcali smo do ulaza u kojem stanuje Crni, uletjeli na zadnji ulaz, jer je u ratu postao glavni, sjela sam na prvu stepenicu, a Crni je sjeo stepenicu iznad. Naslonila sam se, a on mi je stavio ruke oko vrata pitajuci me:

"Sta ti bi?"

"Nemam pojma!"

"Trebali bi "u Sedam brace?"

"Ti to ozbiljno Crni", i poceli smo se toliko glasno i ludo smijati da su nam se suze slijevale niz obraze. Valjda onaj zakasnjeli strah je napokon izbio na povrsinu.

"Lajka" je usao i pogledavsi nas, samo zavrtio glavom rekavsi:

"Igrali se s Gojkom? Znate li gdje mi je stara?"

Mi smo se i dalje smijali i samo odmahnuli glavom, a on se uputio u unutrasnjost zgrade.

Raja s Mojmila sad sadi tulipane u zemlji tulipana.

Crnog vec dugo nema.

A ja?

Ja se sve ove godine od kad ga nema stalno preispitujem jesmo li trebali "u Sedam brace", ako nista bar zbog njega.
Bosna preko Oceana
<< 10/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.

rzike.blogspot.ca


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
Covjece,
Znas li ti da je Bosna i Hercegovina u Begovoj dzamiji, i u Sabornoj crkvi, i u Katedrali, u Jevrejskoj Sinagogi... Znas li da se kafa, kava i kahva mogu piti iz fildzana?! A baklavu nam serviraju za Bozicne i Bajramske dane?!
-Znas li da su Andric, Djamonja, Selimovic, Santic, Sidran...Bosanci i Hercegovci?!
- Jesu li ti rekli da su Citluk, Trebinje, Glamoc, Banja Luka, Travnik, Bihac, Foca, Maglaj, Doboj, Sarajevo, Neum...u Bosni i Hercegovini?!
- Nisi znao da Neretva ne razdvaja, a da Una sjedinjava?!
- Nisi cuo Bozu Vreco, ni Amiru Medunjanin?!
- Znas li da Bosanci i Hercegovci znaju i latinicu i cirilicu?!
- Ne znas?!
Covjece,
-Vrijeme je da naucis!
Napisala Zijada Rajkov/ Maj 11, 2013 na fb stranici Ponosni na domovinu... kad nostalgija proradi 😉

Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba