Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

14.04.2014.

Vilina voda

Kad Hasanu dodju unuke iz Njemacke, on kao da ponovo ozivi, dobije neku snagu, mogao bi nikad da ne spava i da se s njima razgovara svo vrijeme.

Kada dodje vrijeme njihovog povratka u Njemacku kao da ga nesto pritisne za kauc i ne da mu danima da se pomjeri s njega.

Uzeo je Maidu za ruku i njih dvoje su krenuli u malu setnju.

Hiljadu pitanja je imala, ali njemu nije bilo mrsko da joj odgovara. Odlucio je danas da s njom proseta do Viline vode.

Drzao joj je rucicu, a ona je pored njega skakutala dok su joj kikice odskakivale pri svakom malo vecem skoku.

"Gdje idemo dedo?"

"Idemo do Viline vode."

"Sta ima tamo?"

"Nista Maida, osim najljepse vode na cijelom dunjaluku."

"Sto je zovu tako?"

"Vilina voda? Pa zato Maida sto tu Vile dodju i plesu u podne."

"Ko su vile, dedo?"

"To su najdrazesnija i najljepsa stvorenja Maida. Nekad davno, u ovom kraju je bila velika susa. Umorni putnici, koji su prolazili ovim putevima, dugo su morali ici do prvog izvora. Jednom je neki putnik nosio malo dijete, bolesno, u narucju. I tacno gdje je sada Vilina voda su sjeli da se odmore. Djecak je zaplako i rekao da je puno zedan, ali otac mu nije imao vise vode. A onda su se pojavile vile, koje nose haljine koje im otkrivaju njihovu ljepotu. Pomalo su providne, sa krajevima izrezanim poput listova cvijeca. Kazu da kad zatrepte providnim krilima da bi se izdigle iznad zemlje da je to najljepsi prizor. I tada kada su zatreptale, potekla je voda, a otac je u cudu gledao prizor. Dugo nije pricao nikome sta je vidio, dok se jednog dana nije osmjelio i dosao da obiljezi ovaj izvor, sa izrezbarenom drvenom pipom, koja je i dan danas tu.

"Sta je bilo sa djecakom?"

"Kazu da je ozdravio."

"Hocemo li ih vidjeti?"

"To se nikad ne zna. Mozda budemo imali srece, ali vaznije je da se mi napijemo te vode. Kad se napijes te vode, kazu ljudi da sanjas najljepse snove, da se poslije prvog gutljaja osjecas veselije i da tvoji problemi postanu toliko mali da ih jedva primjecujes."

"Mozda bi mama i tata trebali da dodju i da piju tu vodu. Oni se uvijek za nesto brinu."

"Oni su pili puno te vode dok su bili mali. Zato sada mogu da se ponekad malo vise brinu, ali svaki put kad sjednu da se igraju s tobom, znaj da je to zbog Viline vode."

Stari Hasan je nastavio da se zabavlja pricajuci Maidi o Vilinoj vodi, a ona je toliko s odusevljenjem slusala dedu da nisu ni primjetili kada su stigli.

Bila je to voda sa drvenom pipom ubodenom u zemlju odakle je dolazila voda, sa mlazom, koji je isticao kroz pipu tacno onoliko koliko je potrebno da u dlan ne udara previse dok razgaljujete dusu.

Odmah pored puta, a s obe strane se proteze mala sumica.

"Dedo, kako cu se napiti ovdje vode? Nema ni casa."

"To i jeste vazno Maida. Vila hoce da se ova voda pije sa dlana, bas kako je i ona i njene druge vile piju."

"Kako sa dlana?"

"Dodji, sad ce dedo da te nauci", i uzeo joj je rucicu u svoju, a drugom rukom je napravio udubljenje u dlanu i navodio je da isto uradi.

Kada je uspjela, prvo se on sageo, stavio dlan ispod one pipe i onda se priblizio kako bi se napio vode od koje svi problemi postaju mali.

"Jesi li vidjela? Hoces li probati?"

Klimnula je glavom i svoju bijelu, malu rucicu stavila ispod Viline vode. Prisao joj je iza ledja i pokupio njezno njene kikice kako ih ne bi ukvasila.

Poslije par pokusaja, napokon je izjavila da joj je dosta.

Sjeli su s druge strane puta, okrenuti ka sumi, a ona je u momentu rasirila oci i upitala:

"Cujes li dedo? Kao da nesto hoda u sumi?!"

Vjetric je pomjerao listove i pravio zvukove, ni preglasne, niti skroz tihe, a koji su u njenoj maloj glavi izazivali djeciju znatizelju, protkanu dozom malog straha.

"Ne brini, dedina vilo, to su Vile sada odletjele duboko u sumu, zadovoljne sto nam se svidja voda."

Kao da joj je laknulo, i stegla ga je za ruku, a on joj je dao znak smjeskom da mogu krenuti nazad.

Vec sutradan Maida je sjedila pored kreveta dede Hasana, dok je infuzija bila prikljucena na njegovoj ruci.

"Kako ti dedo nije pomogla ona Vilina voda?"

Osmjehnuo joj se i pokazao joj rukom da mu pridje blize, jer je jos uvijek tiho govorio: "Sreco dedina, da nisam pio Vilinu vodu, danas bi mozda bio puno daleko od tebe, a ovako, sada smo skupa i ostat' ces jos deset dana."

Nista nije shvatala, ali je bila sretna sto je dedo bolje, poslije njegovog, sinosnjeg loseg stanja.

14.04.2014.

Hasan

Pusio je, a iza fuckanja i napravljenog oblaka dima krio se njegov zamisljen pogled.

Sto li se radjalo u njegovim mislima, sada kada mu se zivot priblizavao svom kraju?

Nikada nije mario za ono sto su drugi pricali o njemu.

Uvijek mu je najvaznije bilo da njegova porodica ne oskudjeva ni u cemu.

Borio se od svoje sesnaeste godine, sam.

Da, potpuno sam.

Tada, poslije drugog svjetskog rata je odlucio zauvjek napustiti roditeljski dom.

Sit je bio, vec s tim godinama, bezbrojnih zabrana i upozorenja sta god napravi: "Sta ce svijet reci?"

S ocem je uvijek mogao razgovarati, ali ona, majka, je imala neku nadnaravnu moc nad njim, i svaki put kad bi se zalio ocu, on bi ga saslusao, razumio, ali kao rjesenje mu je uvijek nudio opciju slijeganjem ramena, uz recenicu:"Pusti, proci ce je."

Nikad je nije prosla njena zelja i volja da vlada i upravlja ne samo svojim zivotima, nego puno poslije i zivotima svojih udatih i ozenjih potomaka.

Kada je zaradio prvu platu sa petnaest godina, radeci najteze fizicke poslove, stalno je razmisljao kako je najbolje za njega da se zaputi svojim putem.

Godinu dana je pustio da sazrijeva ta njegova odluka.

Do tada joj je svaki mjesec predavao svoju platu, u koverti, onako kako bi mu je predali u preduzecu, donosio bi je neraspakovanu i spustao na stol.

Ona bi ponekad, kada bi bila dobre volje izvadila koji dinar i dala mu.

On bi joj se zahvalio, kao da je ona te novce zaradila, a u sebi je uvijek ponavljao: "Jos samo ovaj mjesec, majko, kunem ti se!"

Djetinjstvo je proveo u brizi o mnogobrojnoj braci i sestrama, jer je bio najstariji.

Za igru je uvijek imao najmanje vremena.

Nije se bojao posla.

S ocem je proveo dosta na radovima u polju i ta oceva svakodnevna borba da obezbjedi sve za svoju mnogoclanu porodicu je izazivala ponos kod njega.

I ne samo ponos, nego je taj zajednici rad donio puno zajednickih razgovora, koji su mu bili puno poslije, smjernice u zivotu.

Uz njega je naucio sta je ljudsko postenje, dobrota, odanost, strpljenje, koje mu je i te kako trebalo uz zenu njegovog zivota.

Od njega je naucio da se lazima nigdje i nikada nije nista dobro izrodilo.

Puno je vremena poslije u zivotu proveo razmisljajuci o tome kako je mogao biti onako smiren i sabran svaki put, kada bi se vratio iz polja, umoran od cjelodnevnog kopanja, a ona bi ga vec s vrata slala u mlin po brasno i jos natovarivsi mu na brigu najmladje potomke.

Samo bi ponekad, u vrlo rijetkim prilikama, kada se ne bi osjecao dobro, odbio njene zahtjeve, a ona bi cijele noci, sve do spavanja, brojala i kudila dan sto ju je zadesila sudbina, u kojoj osim djecijeg placa, sirotinje i teskog rada nista nema.

On bi sjedio za stolom i motao cigaretu za cigaretom, puseci ih i otpuhujuci velike dimove, iza kojih kao da se trudio da je ne vidi. I ne bi ni rijeci progovarao.

Kada je vrijeme bilo da se najmladji salju na spavanje, ustajao bi smireno, podigao bi najmladje i odnio ga do postelje, dok bi ga ostali slijedili.

Milovao bi ih po glavi, ljubio u rumene obraze i zazelio najljepse snove.

Ona, kao da bi se postidjela tog njegovog cina, i napokon bi prestala otpuhivati i kuditi svoju sudbinu, a on bi se vratio na svoje mjesto, da smota jos jednu prije spavanja; a ona bi sjela preko puta njega i bez rijeci bi samo dotakla njegovu ruku, ako je slucajno lezala na stolu. Susreli bi im se pogledi, koje su samo njih dvoje razumjeli i u tisini bi proveli do spavanja, a samo bi poneko glasno disanje nekog dijeteta narusavalo tu njihovu intimu.

Napokon, dosao je i taj dan kada je odlucio umjesto davanja plate da joj saopsti da je nasao stan i da odlazi od kuce, jer je vrijeme da se pocne brinuti za sebe sam.

Svaki dan kada bi se vratio sa posla, majka bi ga cekala sa zavezljajem u kojem je bio njegov rucak, kojeg je cutke preuzimao i odmah bi se spustio u polje do oca, koji bi po citav dan radio i uvijek bi mu se obradovao kada bi ga ugledao.

Nije nikada dao da krene s poslom dok ne pojede, ono sto bi mu majka spremila u zavezljaj i sjeo bi preko puta njega dok bi on gutao zalogaje tako brzo da ga je otac ponekad opominjao uz osmjeh: "Hasane, polako sine. Izgleda kao da nisi nista jeo danima."

Sedmicu prije je razgovarao sa ocem dok su vodili na oranje upregnute volove; sa jedne strane on, a otac s druge.

Otac je sutio i samo slusao, a na kraju, kada su sve pospremili i pokupili jos preostale motike, spustio je ruku na njegovo rame i rekao: "Zelim ti srecu sine! I nemoj da te njene rijeci pokolebaju."

"Oce, zasto je ona takva?"

"Hasane sine, nismo se svi isti rodili."

Znao je da je s ovim otac htio prekinuti dalji razgovor i u tisini su se vratili kuci.

Ispred vrata su prepoznali papuce nane Hanke, majcine majke i spustivsi zavezljaje na stol ispod loze grozdza su krenuli u kucu da se pozdrave, pa tek onda da se operu na cesmi sa drvenim koritom, smjestenim u dvoristu.

Kcerka je bila pljunuta majka, pa ni ne cudi njeno suzdrzano sitno tijelo, umotano u samiju ispod brade dok su joj prilazili da joj pozele dobrodoslicu.

"Vas dvojica uranili, a sunce jos nije pocelo da zalazi", docekala ih je starica rijecima.

Otac je razvukao osmjeh i pozdravio, a Hasan je prisao i izljubio je u poborane obraze, ne progovorivsi ni rijeci.

Njih sedam, uho do uha su sjedili u drugoj sobi, i igrali se sa orasima. Ugledavsi oca, svi su redom skocili i pohitali ka njemu, a on ih je dizao i ljubio i poslije njega su trcali ka Hasanu.

Vratili su se u dvoriste i nadvili se nad onim drevnim koritom kako bi sprali sav znoj i rad s polja.

Sjeli su ispod grozdza, za stol, i otac je izvadio duhan iz dzepa i poceo motati da skrati vrijeme do vecere.

"Pusis li Hasane?"

Zacrvenio se i oborio pogled:

"Ponekad na poslu!"

"Neka, neka. Treba covjeku malo opustanja poslije motike. Nemoj pred njom."

"Necu. Ne sekiraj se."

Sjedili su u tisini, jos sigurno sat, a onda je sestra Nura najavila da je sofra spremna.

Otvorio je kovertu i izbrojao kiriju za stan u kojem ce se nastaniti vec danas, cim saopsti majci, izljubi bracu i sestre i ode u polje da se pozdravi sa ocem.

Znao je da ce biti ljuta, ali da ce ga se odreci , nije ocekivao.

"Dosao sam da se pozdravim. Idem iz kuce. Nasao sam stan. Mislim da je vrijeme da imate jedna usta manje u kuci. Dolazit' cu poslije posla da pomognem ocu u polju, kao i uvijek, ali cu uvece ici u svoju kucu. Valjda razumijes da sada trebam platu, ali svaki mjesec cu bar jednom djetetu kupiti sto mu fali."

"Ili sve, ili nista", ljutito je sjevnula pogledom.

"Kako to mislis majko?"

"Ne zovi me tako, ako si odlucio ici. Sta ti fali? Je li mi to hvala za sve godine sto sam se borila za tebe?"

"Majko, ne zelim da se svadjam."

"Hoces da k'o Salkin ides piti okolo. Hoces Hasane da hodas. Znam ja da ti se ona kurvetina Nafa svidja. Pod mojim krovom ne mozes biti azrail pa ti smeta, je li?!"

Mladji su se vec povukli prema drugoj prostoriji, jer su znali da ce sad poceti da vice.

"Nije majko, kunem ti se. I ne govori o Nafi tako. Ona je dobra djevojka. U preduzecu su mi ponudili da idem u skolu, poslije posla, oni ce mi platiti. Znas da sam mor'o napustiti poslije cetvrtog osnovne kako bi babi pomag'o u polju, a da se ti mozes brinuti o djeci. Zelim to iskoristiti."

"Kad Hasane, ako ces poslije posla pomagati ocu u polju?"

"Pa mislio sam kad budem odsutan te dane, da me zamjeni Miralem i Mustafa."

"Nejaki su. Tek im je dvanaest godina."

"Oni nejaki, a ja nisam bio?!"

"Valjda ja znam koje dijete ima snage."

Blizanci su bili dobro razvijeni i vikendima bi obicno radili sa Hasanom i babom u polju. Tada bi se ona udostojila i sa ostalom djecom dolazila u polje donoseci rucak i njenu vezenu boscu, koju je prostirala na travu i na nju redala limene sahane (tanjure) u kojima su vec bili kukuruzni kolac sa sirom i kajmakom, a u drugim nasjeceni paradajz. U tepsiji bi bila pita krompirusa, a za babu uvijek serpica skuhane tarhane.

"Sta ti znas, tebi je vec rakija, k'o i Salkanovom zamutila pamet. A i ona rospija."

Hasan je znao, ponekad vikendima, izaci malo u varos i popiti koju ljutu, ali nije se opijao. U Nafu je zaljubljen jos od svoje desete godine. Istina da su se poceli vidjati, ali mu nije jasno zasto je majka ne voli.

Nije mogao vise:"Majko, sta je tebi? Ti mislis da ja ne vidim kakvu si mi sudbinu namjenila? Je li dosta? Vezenu boscu (stolnjak koji se prostirao kada bi se jelo) prostires samo za posebne prilike, a za tebe je posebna prilika kada su Mustafa i Miralem u polju! Sta smo ja i babo? Sluge? Ja nemam pravo na skolu, bolji zivot.?"

"Sad ako izadjes, nisi vise moj sin! Idi! Haram ti svaku kap mlijeka sto sam te podojila!"

Izasao je Miralem iz sobe.

"Majko, nemoj. Ja i Mustafa cemo pomagati babi. Nek' ide u skolu."

"Ko je tebe sta pitao?!"

"Nemoj Miraleme," Hasan je prozborio i pomilovao ga po kustravoj kosi.

Usao je u svoju sobu, skupio ono malo stvari sto su mu pripadale i predao ih Miralemu.

"Evo, ostavite ih sebi, uskoro ce vam moci."

"Nemoj ici Hasane," djeca su pocela da ga mole i placu.

Prosao je pored majke i uputio se u polje.

Oca je nasao kako sjedi i pusi, sto inace nije njegov obicaj. Uvijek je u poslu, ali danas je cekao na njega. Znao je da je danas taj dan.

Sjeo je preko puta njega i zaplakao.

"Nemoj Hasane," otac ga je zamolio.

"Oprosti mi babo. Ne mogu vise. Pa i ja sam ljudsko bice. Hocu samo da zavrsim skolu i da imam porodicu, za koju cu raditi k'o i ti!"

Otac je otpuhnuo:

"Razumijem te. Ne brini."

Prisao mu je i sjeo pored njega.

"Sta ti je rekla?"

"Ne zeli me vise nikad vidjeti i zaprijetila da vise nikad ne smijem doci kuci. Sta sam joj uradio babo," i zaplakao je poput onog malog djecaka kada bi ga tukla sto bi ponekad zakasnio igrajuci se na putu sa ostalom djecom poslije skole.

"Ne brini, Hasane, ja cu uvijek biti uz tebe. Vidjat' cemo se u carsiji. Doci cu ja kod tebe. Jesi li platio kiriju?"

"Jesam," i rukom je obrisao mokre obraze.

"Nista joj nisam radio, babo, nikad. Uvijek sam gledao da budem od pomoci, a ona kada se vratim s posla nikada me ne upita ni jesam li se umorio? Pruzi mi rucak bez rjeci, da sam cuko, makar bi ga pomilovala?"

"Bit' ces ti dobro Hasane. Nemoj samo da skrenes sa svog cilja. Ponekad puno slobode ne godi. Jednom ces shvatiti i nju."

Godine i godine su prosle, s ocem se redovno vidjao, u carsiji ponekad cak i partiju domina su znali odigrati, a majka, ona je ostala pri svom. I ne samo prema njemu, nego i prema Miralemu, koji je sa osamnaest odlucio otici preko granice, u potrazi za boljim zivotom.

Danas sabire u mislima svoj zivot. Nafa je umrla prije pet godina. Djeca, njih cetvero su se vec odavno rasuli po svijetu, sto zbog rata, sto zbog nekih drugih okolnosti koje covjeku mjenjaju mjesto zivljenja. Jedno je samo uz njega, uvijek kada mu zatreba, jer se nije nesto narocito usrecilo ni brakom, ni zivotom poslije rata. Prezivljavaju zajedno, jedno uz drugo, od njegove penzije do penzije. Jedno se otudjilo, isto kao da je u inostranstvu, kao i ono dvoje. Njih bar vidi i cuje, u godini bar jednom, a ovo otudjeno, kao da je naslijedilo gene njegove matere; misli i otpuhuje dimove cigarete.

Ono ga najvise muci.

Stalno su mu oceve rijeci u glavi.

One o slobodi: "Ponekad puno slobode ne godi!"

Je li bio previse blag, ugadjajuci im i ne guseci ih nikakvim moranjima dok su bili pod njegovim skutama.?

Ili su stvarno geni, koje je tesko odgojiti?

Hajde sto njemu zbog necega zamjera, ali ostale, brata i sestre niti vidi, a k'o da i ne voli.

Pali jos jednu cigaretu, guseci se u mislima gdje je pogrijesio kada mu najrodjenije voli vise tudje, nego njegovo, a zna da mu nicim to nije izazvao, i da nikada djeci nije pricao lose o svojima, iako mu je majka bila poput macehe.

Ni danas, nakon toliko godina, ne moze da nadje odgovor na njeno odricanje od vlastitog djeteta, i to ne samo jednog, nego dvoje, koji su otpali od nje, kako je imala obicaj reci.

Babo je davno umro i svaki put kada bi ga Hasan priupitao, u carsiji, uz kafu, o njoj, rekao bi: "Nemoj Hasane, pusti!"

Toliko ga je volio i zbog toga je uvijek prelazio na drugu temu postujucu njegovu zelju.

Jednom, Nafin otac mu je provukao kroz usi, usput, da zna, da je nekada davno njegov brat, Nafin amidza, obilazio njegovu majku ispod prozora dok nije upoznala njegovog oca.

Smrt kao da se svakim danom sve vise priblizava, a njemu je toliko stalo da mu makar, njegovo, koje je otpalo od njega, kaze, sta je to sto nagriza ljude poput njega i njegove majke.

Kao da bi mu bilo lakse mrijeti, ako bi znao odgovor.

Bosna preko Oceana
<< 04/2014 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
"DAVNO PROSLO VRIJEME"

"PILOTSKA ODLUKA"

"DODJE DAN KAD SE NIKO NE ZNA SA MNOM SMIJATI KAO TI"

"SRETAN NAM MAJCIN DAN"
"SVE JE TO REKLAMA"

"STRAH"

"PLES NA KISI"


"JA O VES MASINI I ...."

"SKENDERIJA"

"MUDROSTI S PLANINE GOLIJE"




ZIVOT

PRICA O RUDARU

DJAMONJA

SEMESTAR

BABO ATIF

”DOLAREACH”

ZAKINUT ZA CEVAP

LONCI I POKLOPCI

”TESKI BOSANSKI

”PRVI APRIL

”ENGLESKI

RAJA S PEDIGREOM

PAPE JE BOG


SELIM

JE LI TO U HRVATSKOJ

TATA-BABO

KUSUR

MAHALA

CRNI

OSMJEH NAS

DOMACA ZADACA

SIROTA-BOSNA

A TI BI O LJUBAVI

HAKIJA

NE IZVRCITE

NOGOMETAS, JALIJAS, PJEVAC ILI POLITICAR

SAMO SAN

MILE

NECU DA OSTARIM

PRIJATELJU

TOLERANCIJA

KO IGRA ZA RAJU I ZANEMARUJE TAKTIKU, ZAVRSIT CE KARIJERU U NIZERAZREDNOM VRATNIKU

PAPAN – STO NIJE NISTA DRUGO DO SKRACENICA ZA PRIMITIVA, AMORALAN, POLUPISMEN, AGRESIVAN, NACIONALISTA/DARIO DJAMONJA

VIDI BUDALE

A DA IPAK CUJEM

VIDJEH SUTRA

DJURO

ULICNI SVIRAC

NOVE NAOCALE

TAJNA LJUBAV

RUSKI

CARLAMA

SEMSO

CALGARY

SIVACA MASINA

OPOMENA

SANJAM

OTAC

VJERUJEM U LJUDE

MUTNA VODO, NOSI ME

MUSAKA

PAJA

VJETAR

PO PRAV’LIMA

NESTO DRUGACIJE

REFKO – HABER KUTIJA

NIJE TO NOSTALGIJA

RAMAZAN, HADZIJA, JOVAN I SMITH

MAJCINSKA LJUBAV

MEMO

BOMBONJERA

SUZANA, NE SUZI, MATERE TI

CUTI

UTISCI

ZIVOT U GRADU

POSLIJE MABELE ODOH U DVA RIBARA

INTERNET SAPUNICA

ROZALIJA

ZIVOT

NIKAKO DRUGACIJE

CARSIJA

PROLAZNI SMO

MUJO O DZEKI

BOSNA

NIJE OVO O NOVINARIMA POPUT SENADA HADZIFEJZOVICA , PA CAK NI O DJURI STO PISE SVOJ DNEVNIK

BAHRA

MIRALEM –“BOSNJAK NA CEKANJU”

PARE NISU PROBLEM, PARE NE DAM

JESEN U CALGARY-JU


KRVNA GRUPA JE NASLJEDNA I NEPROMJENLJIVA KARAKTERISTIKA LJUDI


MUSTO, DRUG MILICIONER ILITI GOSPO’N POLICAJAC

BILO JEDNOM U KALGARIJU

PAPAK

HEPEK

PRIGLAVCI

FATA SE ISFLEKALA

HEPEK

PAPAK

BILO JEDNOM U KALGARIJU

IZ DIJASPORE OD NINE

NEMA “PUSH UP”, ZATO SE NE RARUMIJEMO

DAN ZAHVALNOSTI

NOSTALGIJAI

IDEMO U BRAZIL

BIO HARI

DROGA-“PRKOSNA OD SNA”


DADO SINE, OPROSTI

HALLOWEEN///NOC VJESTICA

AAAA, STO ME ZBUNARISE

BILIJAR

U KORAK S VREMENOM

KRIZA SREDNJIH GODINA

MALA I VELIKA RAJA

STIDIM SE

LATINICA I CIRILICA “U NAS BOSANACA I HERCEGOVACA”

NEDO BI O DZEKI, MENTALITETU…

BOSNA

CRNA MACKA, DUGE GACE I POTKOSULJA

DJEDA MRAZ

CALGARY

GURABIJA

SPENSERICE

BOZE, NIJE “SOCIJALA”

JESTE LI BILI U VARESU?

NAJMODERNIJI SVJETSKI PRIMITIVCI

TUCEPI

POKLONI

DE JARANE, MOZE LI STA OD TIFE

POPULARNOST

SLIKANJE

BOSANSKA FLEKSIBILNOST

CIKA MISO ILI HUSEIN HASANI

NOSTALGIJA

MIRZA

KUHARICA

PACIFIC OCEAN/MILIVOJE BATO JEFTIC

"NE HLUPAJ LOPTOM"

"INZINJER I INZINJEROVCA"

DA TE OPOMENEM

DUBIOZA, PA JOS KOLEKTIV

Дубиоза

LICNA KARTA

BANJALUCANIN BOBAN

DE JARANE, MOZE LI STA OD TIFE

"ZBILJA SE PIKA"

KAMEN U CIPELI



DA SAMA SEBE KOPIRAM

MY WAY OR THE HIGHWAY

BUBAMARA

ZIMA

SPONA

CORAVA POSLA

KRPICE-NI PREVISE, NI PREMALO

MRZIM MART

STA LI MI JE?!

ZENSKA POSLA

BARAKA

PRIRODNI

KOFER

SARAJEVO

DA MI JE

NAS TEMELJ

ZIVA ISTINA

"SEDAM BRACE"

HASAN

VILINA VODA

ZIVOT I SMRT

VAZNA JE SIRINA DUSE

RADIO ZID

GELER

PONI

'TA CE NAM MUZEJ

BRAZI, IDEMO U BRAZIL

ZASTO SMO NAOPAKI

NIJE BA DO TELEFONA

PRVI MAJ

RED ZA VODU

FRIZURA

"U POVJERENJU"...pardon..."U MAHALSKOM STILU"

TUZNE SU BOSANSKO-HERCEGOVACKE PRICE

TEPSIJA

JEDAN, DVA, TRI, TEST...TEST

USPOMENE

IMA NEDJO PRAVO

NEDJINI VICEVI

BABE SU BILE I KOD OPRAH

MEDUNJANIN NA TRGU ZAVNOBIH-a

U JEKU PRIPREMA

KAKAV BA NOGOMET

NESTO JE, A NIJE NOSTALGIJA

DA LI SE RAZUMIJEMO

KAD SE RASPRICA PRAVA RAJA

NAGLASAK

BOSNA ILI BRAZIL

MAH, ZENSKA POSLA

NIJE SEZONA

MAH, MUSKA POSLA

"DUHOVNA HIGIJENA"


HADZIJINA KCERKA

NE BIH JA O GAVRILU PRINCIPU I PRVOM SVJETSKOM RATU


NEMAM JA SVE OSOBINE KAO U PRICI

O KANADJANIMA

NE ZELIM RAZUMJETI

IZ

NE ZOVU SE SVI KAO TI, KRVNICE

NEDJIN DELIRIJUM

MORE I REUMA

PITALICA

GLUMA JE TO, ZIKE

VRATIO SE NEDJO

PUTEVI

Sta ima veze biti u Zeljinom dresu i navijati za Bordo tim.. Ponekad...Ako nista zbog onog: dobro se dobrim vraca

CIPELE

STA ME BRIGA VISE

EH, TA LJUBAV

HODNICI ZIVOTA

NISU SVI ONLINE

ZIVOT

SKOLA MI SE ZOVE...

SOMUN

DJAMONJA NIJE NI OTISAO

DRUG MOJ, SA SLIKE

SAN

NEMA TI TEZE BOLESTI OD SIROTINJE

ZIVOT PREKO OCEANA

BAJRAM BARECULA

ZDRAVA HRANA I UTOPIJA

DA SAM JA NETKO

NEDJO

SVE JE U GLAVI


BOSNA KO FOL


JASNA GOLUBICA

U BOSNI MI JE LJEPSE, A U KANADI MI JE BOLJE

JOJ, STO ME BOLI GLAVA

ERA OF THE BIG BOOTY

RECITACIJA

JEDNA LASTA NE CINI PROLJECE

O SPORTU U KANADI

ISPIJANJE KAFE U KANADI

PROLAZE GODINE

KAD BI...

STA IMA VEZE

JEDAN DAN

STO POSIJEMO

UCITI I SAMO UCITI

PONEDELJAK

IZBOR

NE TVORIZAJ

HM...

BREME: MUZICKO I HUMANITARCA

LJUDI

CITAM CIRILICU ISTO KAO I LATINICU, BEZ GRESKE

DJUROLOGIJA

ROCKY MOUNTAIN

HELLO BARBIE

SARAJEVO

BURAZ, SRETAN RODJENDAN

DOBRO SE DOBRIM VRACA, LOSE LOSIM

ODA DJETETU

PROLJETNO POSPREMANJE

KUBA

MIKICA

@senoritabandida

BLOGBOSNIA NA FACEBOOK-U

MOJE MALO "SLIKARSKO UMIJECE"

DIJETA"

SVAKA MU JE ZLATA VRIJEDNA"

DOSLA TOBE"

"PERSPEKTIVA"

"COCHRANE"

"BEZ NASLOVA"

"NAJBOLJI DRUG"

"ZIVA ISTINA "

"SEKS I "

"BAJRAMSKI RUCAK "

"MINI MAUS"

"NITI TAMO, NITI 'VAMO"

"..."

"RUS"

"KONCERT"

"DOBRO I ZLO"

"NAJBEZBRIZNIJI SVIJET"

"ZEBNJA"

"SAN"

"SpiderMABEL"

"JEDNA OBICNA PRICA"

"IPAK NE VOLIM BROJATI GODINE"

"JELENA BILA U CALGARY-ju"

"LJUBAV"

"DJIDJA"

"JA O GLASU Hh"

"O IMENIMA"

"GRAH"

"OBLAK"

"BLOGERICA"

"DAN SJECANJA"

"DERNECI"

"POLAROID"

"ZELIM I NE ZELIM"

"RADJANJE I UMIRANJE"

"DRUSTVO CRVENOG SESIRA"

"REKLAMA"

"ZAOKRUZIMO 2015"
"ZAOKRUZIMO 2015/DRUGI DIO"

"ZAOSTROG"

"DJIDJA-BETTY BOOP"

"SRETAN VAM BOZIC I NOVA GODINA"

"DILEMA"

"DJIDJA NASLA BOSANCA"

"PJEVACKA KARIJERA"

OVAKO TO RADE PRAVI PEDAGOZI I NASTAVNICI

PRIPREME ZA VRTIC

NEKIM LJUDIMA JE ZIMA I NA +30

DANAS BI PJEVALI SRETAN TI RODJENDAN

NIJE LOSE ZNATI

SETNJA PO ZIVCIMA

SETNJA U PIDZAMI

ZLATO ILI BIRKIN

O DJECI OD 18 MJESECI DO DVIJE GODINE


DA NE BI DJIDJE BIO BI POST O OBICAJIMA

PETAK JE

TO SU TE RAZLIKE: NAS STARIH I MLADIH, ALI U DIJASPORI

ROKA MANDOLINEN

O BLOGERIMA SA BLOGGER.BA

PRVA DAMA

KO PRIZNA POLA MU SE PRASTA

KLIMAKS

ZENA SA STAVOM

PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA

TIM CLANCY

1.MART

U KANADI

ROK KO FOL

8.MART

BUBNJAR, ELVIS KATIC

JA O ZIKETU

VRIJEME JE

ROK KO FOL/2 dio

8.MART

O DJECI OD 2 GODINE ZIVOTA DO 3

CEVAPI

GRADJANI U PATROLI

NEPOPRAVLJIV SLUCAJ

ROMANTIKA

STA JE ZIVOT MAMA

STRPLJEN SPASEN

LICNA KARTA

SVEMU DODJE KRAJ

O DJECI O 3 do 5 GODINA

CIPELE

DA NIJE PAPAKA

SAMO DA NE NAVIJEM SAT: PRODUZENI VIKEND JE

RADIUM HOT SPRINGS

KO KAZE DA JE ZAPAD HLADAN

O RAZMAZENOJ DJECI

NEKAD JE BOLJE I NE PROGOVORITI

RAZMISLJANJA

LILAC FESTIVAL

RAMAZANSKI SOMUNI

GODISNJI ODMOR

NIJE FER

SRAMOTA

NAKO JA MALO, NA ENGLESKOM

SJECANJA





































































































































































































































































































Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba