Sjecate li se filma “Tesko je biti fin” i scene kad Azra, Fudina zena dodje kod gatare i ovaj je pita je li to “prevrnuta” solja za kafu od njenog muza i pocne joj pricati kako “rijeci izlaze, konj ce neki teret izvuci, ili dovuci...

A Azra je pita: “De mi reci je li ide nabolje ili nagore?”

A gatara joj sa izgledom dramatike na faci kaze: “Mozda bude gore, a mozda bude i bolje!”, na sto Azra poludi: “Pa ti pojma nemas! Ne mozes skontati da je covjek novo auto kupio, zivot promjenio, a ‘vamo ne mozes buducnost procitati. Vrati mi pare!”

Gatara: “Nema vracanja, reklamacije!”

Azra: “Vrati mi dok te nisam isamarala!Tvoj je pos’o da mi kazes sve je dobro, sve ide na bolje, icete na put, bla, bla i ostalu satrologiju. Da mi uljepsas dan! Eto... ja sam bas kod tebe dosla da mi ti buducnost procitas!”

Eh sad, ja sam vase rasprave intervjua Zeljke Komsica kod Stankovica i Komsicevo “ne znam” uporedila sa ovom scenom: “Dopizdilo Komsicu, uljepsavati ljudima dan, kad vrlo dobro zna sa kakvim azdajama ima posla i da sam ne moze nista promjeniti!”

Po meni - ljudski! Ali bas ljudski!

Niti zeli biti vise Azra, niti gatara.

Na nama je sad svima hocemo li mu pomoci ili odmoci.

I tako: svaki put kad se cujem sa nekim iz Bosne, zeli da ode iz nje.

Polako, osipamo se poput starog djempra.

Nema ko da ga zakrpi.

Jutros Djidju, na sabahu, odmah sretnem.

Nema ni dobro jutro, odmah Djidja prelazi na stvar: “Umalo se jutros ne posvadja sa Hametom!”, jos iznervirana krenu sa razgovorom.

“Prvo Djidjo, ne znam ko ti je Hame, a drugo, dobro ti jutro.”

“Hame ti je budaletina samo takva. Ima posao, stan, auto, trebu jos nema, ali nije da ne moze da je ima, nego podigao je kriterije, kaze - “samo gledaju u novcanik Djidjo”....”

“Hoces li preci na stvar Djido i reci sto si se posvadjala”, prekidam njen uvod.

“Hoce covjek ici iz Bosne.”

“I???”

“Sta iii Bosanko? Kad mi pocnu nebuloze pricati kako im je dosta svega...”

“To ih razumijem!”

“Razumijem i ja, ali kad mi pocnu Bosnako palamuditi da kad odu da ce Bosnu zaboraviti i nece se druziti ni sa “nasim”, e onda u meni proradi zivac i ne mogu ja da im sve ne popickam.”

“Pa dobro,” pokusavam da ublazim njenu ljutnju, ali djavla, ona se obrecnu na mene.

“Hajd’ ne pricaj Bosanko, znam te. Hoces da me smiris. Sta ti imas mene da smirujes. Hocu da im kazem kako ce im biti. Prvo ce trcati za sjajom nove drzave. Bit ce im zanimljiv komsija zato sto ga cesto ne vidjaju, pa sa svakim susretom ce veci osmjeh razvlaciti i razgovor sa slabim poznavanjem jezika probati produziti, a on komsija ce odrzavati razgovor samo toliko koliko mu pristojnost nalaze, pa ce trcati k’o sumanuti po soping centrima, slikati sve sto nema u Bosni i slike redovno na fb stavljati, ici probati nove kuhinje i njihove specijalitete, slikati se sa novim prijateljima Kinezima, Crncima, Spancima, Afrikancima, Amerikancima, Kanadjanima....”

“Dobro Djidjo skrati,” prekidam je.

“I znas sta ce biti za koju godinu Bosanko,” siri oci dok me pita i istura grudi u njenom prepoznatljivom stilu, a ruke, k’o u Bosni kad zene preko kapija razgovaraju, stavlja na bokove i ceka moju reakciju.

“Sta?”

“Obradovat ce se svakom ko progovori na “nasem”, trcati na svaki koncert “nas”, pricati kako je njemu vazno da je covjek samo covjek, da ga vjera ne interesuje, a na svaku slavu i bajram ce ici kod “nasih”, pocet ce da trazi u Kinezu, Afrikancu, Amerikancu sta ne stima....”

“Stop Djidjo!”

“Sta nisam u pravu je li?!”, sad vec sa rukama na bokovima naginje se prema meni.

“Jesi Djidjo, ali sto se ti toliko nerviras?”

“Sto se nerviram, je li?! Pa zbog onog, kad kazu: “Kad odem pocet cu novi zivot i necu vise slusati nasu muziku, druziti se sa nasim ljudima Itd...”, i tako dalje Bosanko...”

“Jah, iiii,” insistiram.

“Ne nerviraj me, kad znam da znas k’o i ja da ce za koju godinu - nece samo biti sa “nasim”, nego ce se osim, slava, bajrama, koncerata i “prčiti” izmedju sebe na svim poljima, a Hamo ce Boga moliti da nadje kakvu “nasu”, pa makar mu i u novcanik gledala. I znas sta Bosanko, da izbacim iz sebe i moje poimanje o tome kako se “nasi” mogu u dijaspori.”

“Izbaci”, dodajem i smijem se vec naglas.

“Zakoni! Jebu ih zakoni Bosanko. Zato ne mogu biti šupci jedni prema drugima! Valja postovati razlicitosti, pa makar bio i “naš”. A znas kad ce to njima iz guzice u glavu?”, i opet sva onako zajapurena unosi se meni u lice.

“Kad?”

“Nikad, eto kad Bosanko. Djaba bjezati iz Bosne, ako ces je nosati sa sobom. Zato sam ja Hami probala objasniti da umjesto odlaska, radi na karijeri i trebama.”

“Djidjo, gdje ces za Novu?”

“Pa u Bosnu, na Harijev koncert,” a pri tome poput djevojcice zavrti lijevom nogom i doda stidljivo: “I ako Hamo ne ode iz nje.”

“Aaaa, po sto ne skrati pricu i odmah ne rece.”

Budim se jutros i ne dizuci se odmah, uhvatim sebe kako najradje ne bih izasla iz kreveta i dopustila bih mislima da me nose ko zna gdje, samo sto dalje od ljudi koji su poput pijavica... Kad prionu i pocnu da ti sišu krv ne preostaje ti nista drugo nego da ih otreses od zemlju k’o slinu.

Jeste li primjetili da je sve vise ljudi koji pricaju o pozitivnoj energiji, a u stvarnom zivotu su veliki namćori?. A najgora je vrsta onih ljudi koji u svima vide krivca za svoj zivot.

Jos ako im djeca idu stranputicom...

Eh, tad je pozeljno da nicim ne istaknes bilo sto dobro kod svoje djece. Pozeljno je da izmislis kako ne valjaju i od muhe da napravis medvjeda samo da ne bi morao udisati los zrak oko sebe kad se pocnu luciti negativne cestice oko budale. Ma more marš!

Zapamtite: klonite se ljudi koji pricaju protiv djece, i tudje i svoje! Svako dijete zasluzuje ljubav.

Najbolje je ne dati vise nikad priliku takvim zloćama i budalama da ti truju vazduh.

Zadnjih dana, sta zadnjih dana, mjeseci - k’o da sam otisla od sebe!

Umalo mi oni sto drze iznosane cipele k’o papuce pred vratima ne popise citavu krv!

I umjesto da se prepustim da me misli nose u tom pravcu, odlucim da zavrtim kolo srece i nastavim svojim putem, i evo me saljem za dobro jutro poruke najdrazim.

Ima jos sto kidisu na onu Dininu “Lelo”... djaba sto se i djeca izrodila...

Kako ono ide: ”Koliko godina je proslo, a jos me nije proslo, vuk samotnjak sam post’o i dan danas ost’o, Lelo....

Uglavnom, sta mai blogeri?

I Necu ja o Djidji vise nego opet o serije “Velike, male lazi”:)))

Svaki dan mozemo vidjeti na vijestima ili portalima, kako je neko od poznatih optuzen zbog silovanja i zlostavljanja...

Krene nekako uvijek od Hollywood-a...

Danima, mjesecima se raspreda je li zaista istina...

Obicno, rijetki zavrse proglaseni krivim.

Vecinom, godine prodju dok zene dokazu da ne lazu i dok do kraja ne ogole sve iz svog zivota...

Uvijek pitanje koje visi u zraku je: “Zasto tek sad kad vec puno prije nisu progovorile naglas?”

Ako se zadubimo u analiziranje vlastitih zivota, mi zene, spoznacemo da nas je jako puno, koje i porodicno zlostavljanje trpamo pod tepih i progovorimo tek kada voda dodje do guse...

I tada smo spremne biti podijeljene i osudjivati jedna drugu.

U razloge, zasto smo takve, ne zelim ulaziti.

Svaka od nas ima ogledalo ispred.

Ali jedno sigurno znam, veoma mali je broj zena koje ne biraju sredstva do popularnosti pa makar i na takav nacin.

Zato se i kaze, nije bolest sve sto boli.

Jedna od mnogobrojnih serija, na tu temu, koja je ostavila dubok utisak na mene je “Velike, male lazi”.

Jedva cekam drugu sezonu.

Prva je bila o prikrivanju, strahu, cak i neizgovaranju naglas samoj sebi da se zlostavljanje i silovanje desavalo...

Druga sezona trebala bi nam koliko toliko pribliziti zensku borbu i kako ce se nositi sa posljedicama za koje su najmanje krive one same.

Najveci uspjeh serije ce biti ako se gledanju pridruze i zene koje olako upiru prstom i pridruzuju se teoriji onih muskaraca koji svoj ego i neznanje prikrivaju recenicom: “ A ko joj je kriv”!

Nicole Kidman je na najbolje nacin pokazala da je zaista tesko iscupati se iz kruga nasilja.

Sama scena njenog saznanja da je njen djecak nasilan u skoli je mucna po sebi.

A tek njen odlazak i razgovor sa terapeutom je prava slika ocajne zene.

P.S.: “A ‘ko je kriv” je knjiga ispovjesti zena koje su prolazile kroz zlostavljanje..

Covjek se u svom bicu voli dati zavarati, te u zaboravu cesto izgubi iz vida, da je uprkos geografskim sirinama, boji koze ili bilo kojoj narodnoj pripadnosti – samo covjek!

Bez obzira u sta ili u koga vjerovao, covjek zaboravlja da je religija sredstvo - i da on, obicni homo sapiens ostaje to sto jeste, kao i svaka druga zakonitost, samo se prilike mijenjaju.

Razmisljam jutros o kokuzima, ali ne onim sto bi htjeli raditi, ali nemaju priliku.

Razmisljam o kokuzima u Kanadi.

U zemlji koja ti pruza na svakom koraku priliku, a jos ako imas ideju koju znas na pravi nacin da realizujes, ih, kokuzluku si odmah stao na rep.

Ali opet pod uslovom, da ti - znas vec sta - ne zine vise nego sto moze.

Ako ti zine, eh onda se hvatas alternativa.

I obicno sve zavrsi tako sto se uhvatis nekog zenskog ili muskog bekana, koji umjesto da trazi rijesenje za dosadu u braku, dopusti kokuzu da ga voda k’o cuku na lancu, tako sto ga u pocetku hajca na skromnost i kao zadovoljan si samo sa susretom, pa na sentiment - jebem ti ovu pravdu na svijetu kad je mene zapalo da se patim, a radim k’o konj, dok me djeca i muz ili zena ne primjecuju -, a onda ide uskakanje u brzinu, jer sve otkazuje sa kocnicama na autu, do djece narkomana, jer su se bekani bavili sobom, a ne djecom godinama ( egoizam zesci ) i umjesto da ide sve po planu, opali ih realnost zvana zena ili muz, koji ne padaju na sentiment, nego znaju da su sve stekli radom i odricanjem, i sruse im “dosadnu bajku” tako sto im poklone slobodu bez adrenalina, sa jasnom porukom da se sa takvim kokuzima ne dijeli ni zvaka!

Uglavnom, kokuzima koji nisu krivi sto su kokuzi, zelim dobro vrijeme, kakav bazen u blizini, ili kakvu rijeku cistu, bistru, metar raje prave, a ovim kokuzima sa bekanima, sta reci osim: “Pusio/la si djaba do sad pa nastavi i od sad!”

A vama umornim vec od posla ( ista sam ti takva ) zelim kakve plaze, sunca, mora i sto vise opustanja... Zivot je lijep, laze ko kaze da nije!

Objavljen bio jun 14, 2018... danas bez razloga samo nestase neki postovi cim sam se ulogovala🙃

A ovaj post je bio objavljen Jun 23, 2018

Svi mi kao roditelji i supruznici u jednom momentu osjetimo zasicenje od svojih roditeljskih i supruznickih zadaca.

Samo sto mnogi to nece priznati...

Ali to i jesu iskusenja na koja se zaklinjemo u pocetku: “u dobru i zlu”.

Zbog toga se ne igrama sa osjecajima ljudi do kojih nam je stalo, samo zato sto smo se na tren pogubili i pozeljeli sebi bolje u datom trenutku.

Zato i postoje stvari gdje se praznimo poput: letovi padobranom, penjanje na vrhove planina, ronjenje u najdublje okeane, pravljenje muzickih bendova za svoj gust, crtanje, voznja motorima, itd., itd...

Na sto bi to licio svijet kada bi svi bjezali od porodicnih i supruznickih zadaca trkom u tudji zagrljaj, a onda kada bi se skontali da to i nije nesto, pravili se “toše” sto bi moja svekrva rekla i ponasali se tako kao da nista nismo veliko uradili: “Jebi ga, mi se malo zaigrali. Sta ima veze! Cemu tolika frka! Dusmani i mahalci su krivi.”

A dusman nije osoba koja vam proba uzeti sve ono sto je vase - porodicu, to je mahalac; dusman je osoba koja dozvoli, da ga mahalac pobjedi i da vam uzme sve ono sto je vase - porodicu!

Post objavljen Jun 18, 2018

Tako je to u zivotu.

Neko ima ponedeljak slobodan, a neko nedelju. Salim se😂😂

Sto bude gore, odjednom bude dole.

Bas zato sto dotaknemo u jednom momentu, svi, ama bas svi, tlo pod nogama, vazno je znati izdignuti se ponovo.

Sto bi Djidja rekla jednom prilikom kada su “seme i dileme” u pitanju, jer zaboga o cemu bi Djidja nego o muskarcima, a cak bi ih nekad i savjetovala 😂: “Pusti nek’ joj masno dupe pukne od ledinu. Neces biti jos jedna zrtva, jos jedno njeno “mrtvo ubavo djevojce-momce”. Nikom se djavo djaba ne vraca po svoje i to dvaput!”

Uglavnom, evo jos jedna mudrost... od koga drugog nego od Muje😂😂😂;

Razmišlja Mujo naglas:

- Kada ne mozes nekog da pobjedis, ti mu se pridruzi.

I sta sad da radim, da letim s komarcem po kuci?!

“Helikopter roditelji” su roditelji koji non-stop lebde iznad svojih nasljednika i svaku prepreku ili poteskocu otklanjaju umjesto njih.

Brojna istrazivanja pokazuju da ovakav pristup negativno utice na razvoj osjecaja odgovornosti kod djece, a kod roditelja izazivaju frustracije i depresije.

Strucnjaci u Americi smatraju da takozvani roditelji helikopteri, kontrolisuci sve segmente djecijih zivota, prekidajuci ih u igri, dovode do toga da se djeca primire i na kraju samo sjede. Na kraju mogu tako sjediti i ispred televizije ili kompjutera.

Normalno je da ne zelimo da nam se djeca povrijede na bilo koji naci: emocionalno ili fizicki, ali nazalost ne zivimo u takvom svijetu.

Na taj nacin ih sputavamo da se razvijaju, da se mjenjaju i da uce.

Danas je sve vise razmazene djece, a za to su krivi roditelji.

Haim Ginott je prvi upotrebio termin “helikopter roditelj”, objasnjavajuci odnos roditelja i tinejdzera, gdje tinejdzer kaze: “Majka iznad mene lebdi kao helikopter!”

Michael Ungar kaze da je smisao roditeljstva odgojiti dijete koje je spremno nositi se sa zadacama odraslih. Zaista je fantastican osjecaj kada dozivite da vam je nasljednik samostalan, odgovoran i da nije “mamina beba” ( to sad vec pisem iz vlastitog iskustva ).

Osim ponosa tu je i neka posebna draž u osamostaljenju nasih nasljednika i predete dok vas posjecuju i u posjetama prepoznajete ispred sebe, sebi ravnog sagovornika.

Kad stitite nesto ili nekoga, morate znati sta je ili ko je za vas vrijedniji...

Ima nas svakakvih ljudi na ovom svijetu, ali najuobicajenija je ona vrsta ljudi koji su uvijek samo svoji i ona vrsta ljudi koji koliko god se trude podlegnu pod uticaj onih ljudi sa kojim su u datom momentu na neki nacin bliski...

A kako ih prepoznajemo?

Isto kao sto prepoznamo komsinicin “hekleraj”, ili slikarov nacin izrazavanja na platnu; znaci njih - po govoru.

Naravno, vazno je znati tu osobu prije nego sto podlegne pod uticaj drugih ljudi.

Uglavnom, vidim neki/a “Balestra” je redovan/na gost na mom blogu. Kao sto se uvijek zahvalim svima javno, koji prate moj blog, evo i @balestri mahanje od Bosanke.

Usput:

“Meaning and definition of balestra :

  Balestra: a forward hop or jump, typically followed by an attack such as a lunge or fleche.

Or: In Italian: crossbow

Antonio Balestra Italian painter of the Rococo period

Pietro Balestra Italian sculptor of the late Baroque period”

Zivot pise romane...

A karakter glavnih likova odredjuje kraj, u zivotu, kao i u romanu.

Petak uvecer, u provinciji Saskatchewan, autobus sa juniorskim hokejaskim timom Humboldt Broncos se sudario sa kamionom. U nesreci je stradalo 15, a povrijedjeno 14.

Prosto da covjek zanijemi od tuge.

Najgora nocna mora svakog roditelja.

Logan Boulet, mladic od 21 godinu je prije samo dvije sedmice saopstio roditeljima da je potpisao svoju donorsku karticu, a njegovi roditelji su potvrdili da ce njegovi organi spasiti sest zivota.

Kanadjani kao i uvijek, spremni pomoci, vec do sada su prikupili 3 miliona dolara za Broncos, a ni moj Tuscany danas ne spava.

“BOTTLES FOR BRONCOS is under way!

DROP YOUR BOTTLES AT TUSCANY ELEMENTARY SCHOOL”