Bosna preko Oceana

Dobrodošli na moj blog... Volim toplu ljudsku rijec, ali zato sebicne i ohole ljude zaobilazim u sirokom luku. Uzivam u ljudskoj, iskrenoj prici! Zato, svaka moja prica je kao moj prijatelj, drag poznanik... Raja, pozdrav ZIJADA RAJKOV

24.01.2017.

Kako mislite ratovati

kad ni mine iz proslog rata nisu uklonjene. Izginit cete! 😂

P.S.: najbolji status danas na fb
23.01.2017.

Zima

Prosla zima je zaista bila blaga.

Ali ova je opet ona stara, od prije.

Snijega za razliku od prosle godine kojeg skoro da nije ni bilo, ima kao u prici.

Kad se sjetim nasih, hladnih, bosansko-hercegovackih zima, gotovo da i ne pozelim vise takvu zimu.

Sjecam se, da sam se uvijek svadjala sa majkom, kada je bio u pitanju izbor cizama za zimu.

Da su ne znam od kakvog materijala ( osim naravno Miki cizama, koje sam prezirala i plakala da mi ih ne kupi ) propustale bi nakon duzeg boravka vani.

A ovdje, u tenama mnogi prezime.

Jer nema vlaznosti! Suha klima.

I nikada mi nije hladno po nogama, za zivo cudo!

Cak kad je vani i -30, naravno da brije po licu, rukama i vazno je da se toplo obucete, ali pola nacije cete vidjeti u nekim sportskim tenama.

Vrlo cesto i ja kad idem negdje, svjesna da se necu dugo zadrzavati vani, sklonija sam kakvim sprotskim tenama ili cipelama, nego cizmama.

Tek kada smo stigli u Kanadu, prvu godinu smo se znali obuci po "bosanskim propisima" za zimu ( pisala sam o tome ) i preznojavali smo se po trznim centrima, restoranima, kinima, dok se nismo poceli prilagodjavati ovom podneblju.

Doduse i danas cim se ko malo prehladi odmah dizem frku i galamim zbog potkosulje koja se ne nosi, ili cizama koje "trunu" u ormaru.

Tek kad naleti cuveni vjetar "Chinook", donese sa sobom tu vlaznost zbog koje se izvlace cizme sa nepromocivim materijalima i da nas griju "s nogu".

A skolarci, ima ih koji da bi bili "cool" znaju bosnih nogu, obuci meni najodvratniju ljetnju obucu "Crocs" i prkositi minusima.

U pocetku sam se cudila budalama, a vremenom sam ih prestala primjecivati.

Moji me nisu nikada smjeli ni pitati, a kamo li da se usude da takvi odu u skolu.

Dosta je sto u starkama hodaju do skole, a kada "Chinook" naleti, naucili su, da se cizme trebaju izvuci iz ormara.

Ipak sam ja Bosanka, jelde?!





22.01.2017.

Sta ces... ( sad se slegne ramenima )...

Mi sa Balkana ne idemo nikome i nigdje "masucih saka" hahahaha

Jos je samo Michelle trebala uzvratiti: "Nemoj mi majke ti, tog nosanja kesa!"

20.01.2017.

Vise ne psujem, cak ni ono jbt necu upotrijebiti

Sta sve nisam pisala na ovom mom blogu...

Na sve moguce nacine sam pokusavala doprijeti do ljudi u zemlji, koju bez obzira na sve volim, jer je u njoj moja ulica djetinjstva, moja velika i mala raja, grobovi mojih najmilijih...

I svim sam se jezicima sluzila, od ulicnog do knjiskog, ne bi li vas probudila na razmisljanje.

Kada bih samo malo "uozbiljila" tekst, gotovo da bi se citalacka brojka na pola smanjila, a opet, ako bi se sluzila ulicnim zargonima ili bolje receno bosansko-hercegovackim psovkama u tekstu, citalacka brojaka bi se udvostrucila.

A cilj mi je bio, da ako zelim skrenuti paznju na vrsnjacko nasilje, da vas zaista sto veci broj procita.

Gotovo nema vaznijeg problema u bosansko-hercegovackom drustvu, a da nisam ucestvovala na ovom blogu, ako nista bar kroz rasprave sa drugim blogerima.

O ljudima koji vrijede u Bosni i Hercegovini i njihovim djelima, gotovo redovno sam upirala prstom na njih, ukazivala na njihove dobre osobine, na njihova djela.

Galamila kada bi zatvarali vrata muzeja, nipodastavali svaki iskorak iz svakodnevnice, pa makar i u vidu organizovanja koncerata....

Tuzna bila kada bi nasjedali na turbo-folk kulturu, a svoja bosansko-hercegovacka remek djela omalovazavali ili probali ih razvodniti na bosnjacko, srpsko ili hrvatsko.

Dolazila u iskusenje da brisem sve postove ili gotovo cijeli blog, kada bi procitala pojedina razmisljanja nekih blogera.

Jezila se od pomisli da mladje generacije citaju i poslije usvajaju izvrnute istorijske cinjenice, da se svadjaju oko tema koje nece donijeti dobro nikome na tim prostorima.

Moja ratna iskustva, koja nisam htjela, ali nisam mogla izbjeci, ne bih nikome pozeljela. Ama bas nikome!

Generacije su odgojene u dvije skole pod jednim krovom.

I ni sekunde se nisam dvoumila kada sam vidjela da ce taj najsuroviji scenarij namjenjen najmladjim narastajima zazivjeti i da ce ga uporno gurati najkrvolocniji iz rata da spakujem kofere i odem od tog ludila.

Eto, za koji dan ce biti punih 18. godina mog zivota u Kanadi.

Sa 17. sam otisla iz rodnog grada i nikada se vise za stalno, nisam u njega vratila. Izmedju je bilo Sarajevo. U njemu sam provela najljepse godine, u njemu sam se zakitila najljepsom i najvrijednijom titulom - MAMA. Zbog te titule sam sam danas ovdje.

Ni sekunde, nikada nisam zazalila.

Kanada je zemlja u kojoj Kanadjani djeci po rodjenju daju imena koja im se svidjaju, a ne po nacionalnoj odredjenosti.

Kanada je zemlja u kojoj imas pravo glasa, ali niko to svoje pravo ne upotrebljava na nacin da ugrozi drugog.

Kanada je zemlja u kojoj Kanadjani imaju osjecaj za siromasne, napacene, ovisnike, bolesnike, a kud ces vise od toga.

Samo sitne duse ce naci uvijek nesto sto ce joj zakaciti kao manu.

Kanada je zemlja u kojoj se Bosanci i Hercegovci i dalje dijele na Srbe, Hrvate, Bosnjake, ali pred Kanadjanima se hvale da imaju prijatelje i iz jednog i drugog i treceg reda svog naroda, jer osjecaju i znaju da bas Kanadjani ne vole kada se ne prihvata drugo i drugacije i da ponekad koliko god djelovali da ne razumiju nas rat iz '92 iznenade svojom objektivnoscu i realnoscu.

Kanada je zemlja u kojoj, ako prepoznate svoje umjece i usmjerite ga u pravom smjeru, sigurno ce biti na putu ostvarenja svojih snova.

Mogla bih do sutra pisati sta me to drzi vec 18. godina na istom mjestu.

Bas kao da je sinoc sve leglo na svoje mjesto sto se talozilo i slagalo u ovih 18. godina.

Moja pitalica je pozeljela da ide u srednju skolu, koja ne pripada nasem naselju, ali koja je po svom programu drugacija od standardnog progama po kojima skole rade.

Tek je u povojima.

Skola u kojoj djeca sama uce, samostalni su, a profesori su tu da im objasne, da im pomognu kad ne razumiju. Nema znaci ucenja i bubanja napamet. I jako puno uce prakticno.

Ucionice su male, mislim male po broju ucenika.

Osnovni predmeti su obavezni, ali ono sto se nudi kao opcija je isto na neki nacin neizostavno.

Tu i jeste poenta obrazovanja u takvim skolama.

Dovoljno je da udjete u ucionicu namjenjenu za buduce inzinjere i inovatore.

Ili radnu ucionicu gdje svoje vjestine razvijaju djeca talentovana u rezbarenju i stvaranju proizvoda od drveta, gline, itd..

Teatar je prica za sebe. Osim razumjevanja i iscitavanja Sekspira i svih drugih svjetskih velikana u tom fahu, na raspolaganju vam je da naucite kako da napisete i objavite knjigu, kako se pisu scenariji, kako da ozivite pozorisni komad glumeci u skolskoj predstavi itd. Itd...

Tek za ljubitelje stvaranja fotografije i videa je pravi mali raj.

Muzicki talenti imaju siroku ponudu da unaprijede i razviju svoj talenat.

Sportska sala nudi i pruza sve ono sto ljubitelji sporta zele.

Tu je i fitnes centar, cak i joga!

I sve je na ucenicima.

Do njih je sta ce odabrati kao opciju.

Naravno da ima veliki broj roditelja koji se ne slazu sa tim nacinom ucenja, jer osim djeteta koje treba da bude fokusirano na svoj rad, i ucitelja koji su im podsticaj i podrska, veoma je bitna uloga roditelja koji ce biti u svemu tome.

Kroz rad sa djecom i upoznavanuci njihove roditelje naucila sam, da sigurno je 50% roditelja samo za opciju da skole odrade najveci dio posla u obrazovanju njihove djece.

I dok ja razmisljam o tome kako ce moja pitalica urediti svoj skolski raspored ako je prime ( a ja se nadam da hoce ), tamo preko okeana djeci ispiru mozak sa dvije skole pod jednim krovom.

I male promjene su velike dragi moji, ako znate sta hocete.

Davno, u prvim razredima osnovne skole, moja pitalica je trebala da predje tri bloka do stanice za skolski autobus.

Prvu sedmicu mi je i nekako bilo normalno, a vec drugu sam sjela za kompjuter, pronasla sve informacije o skolskim autobusima i pravilima na koji nacin se odredjuju stanice.

Dovoljno je bilo da ima 10-ak ucenika iz tog dijela ulice da bi se oznacila nova skolaska stanica.

A da bi to bilo vjerodostojno potrebno je bilo skupiti potpise od roditelja koji se slazu da nova stanica bude na cosku nase ulice.

I nije mi bilo mrsko. Vec sljedece jutro sam stajala na stanici sa mojom pitalicom i prilazila svakom roditelju sa mojom idejom.

Taj dan svi potpisi su bili skupljeni, a sutradan sam proslijedila moj zahtjev skoli.

Vec sljedece sedmice, pitalica je cekala svoj skolski autobus na cosku nase ulice.

Nekome je to nista, ali meni je veliko, jer kad se minusi okome na Calgary, puno je ljepse doci do coska ulice, nego setati jos tri bloka, jer ima i ovdje djece ciji roditelji ujutro zbog posla ne mogu da ih odvezu do skole.

19.01.2017.

Provjerite ormare

Mozda nadjete nesto sto ce savrseno da se uklopi u novu sezonu. Kombinujte, budite kreativne, samo nemojte biti ravnodusne.









14.01.2017.

Vidite, Tifi se moze!

Digao tri ili dva moze mu se.

Najvaznije je da je digao onaj jedan, najvazniji, kad je trebalo u '92!

I okrenuo ga, prema onima gore, brdjanimaa, pobjeguljama u brda iz rodjenog grada.

I zato mu nisu ni zaboravili!!!

A on ce opet na svoju Grbavicu, a mi zajedno sa njim.

A oni i kad dodju niko ih ne primjecuje! Ni onaj golub kod Sebilja!!!

13.01.2017.

Radi.... provjereno :))



12.01.2017.

Trac, mahala, rekla-kazala...

Joj kad ovi danasnji sto se ubrajaju u raju pocnu prozivati supke.

Uvijek je to tako: "da vam ja kazem o ovom supku", pa oplete kako ga je jednom ili dva put, nekad i tri puta prevario, izradio, izlevatio....

Jos ako su to kakve tricarije o poznatim licnostima, eksplodiraju odmah sa svojim nezadovoljnim egom...

Nema ga ko ne grijesi i ko bar nije jednom od nekog se u zivotu ogrijesio, a posebno gdje se u poslu "tezgari"...

A sve se opet svodi na to da je raja odavno prihvatila pravila supaka, jer da se raja zalagala za pravo i postenje, ne bi sada koristila drustvene mreze i licno se obracunavali sa "svojim supcima"...

Drzava bi funkcionisala, a oni bi umjesto sto skupljaju "u njima im politicki ugledne raje lajkove" po drustvenim mrezama sa dokazima pravo u sud po ono sto su im ostali duzni. Ako je "golemo".

Ovako, "ova poslijeratna raja i supci" su zajedno dobacili do zajednickog imena: "tračare".

Rekla-kazala je postala zivotna filozofija.

Ali ako nije "golemo" onda to ide malo suptilnije.

Jednom je jedan moj drug posudio za kiriju drugu od njegovog druga, a ovaj ga probao izraditi.

Raja, uz kafu, na Filozofskom, izmisli razlog za dernek i naravno da se "polusupak" pojavio.

Cim je sjeo, u svom elementu, raspolozen, da isprica provalu sto je u tramvaju usput pokupio, hvata se za flasu na stolu i pocinje sipati u casu.

Vlasnik stana, nas drug, odmah reaguje i kaze: "Heeeej frajeru... kamo lova?"

On u cudu: "Kakva ba lova?"

"Pa za flasu, jarane, ne mislis da se sama kupila.. svi smo se porezovali!"

"Kol'ko?"

"Izbroj nas, pa podjeli sa cijenom ove tri flase."

Nikad ovako nije bilo. Ako ne budes kad se kupuje, i ako dodjes poslije niko ti ne bi trazio pare.

Sutradan je vratio dug!

Na vrijeme se pameti dozvao.

Skont'o je da je linija izmedju supaka i raje tanka!

11.01.2017.

Kuham, cistim, peglam ....zato sto ne volim "peksinluk"... u zivotu!

Bas je hladno. Prava pravcata zima. Snijeg skripi pod nogama.

Zato ne volim iz kuce nigdje ni da mrdnem. Samo kad moram.

I to sve na brzinu: iz auta u granap i pozuri do auta, pa grijanje u autu na maksimum...

Samo da se kuci vratim sto prije.

Sve u sebi ponavljam: "Hvala ti Boze sto zivim u zemlji gdje se svi grijemo na plin."

Ziva u termometru je danima iznad -20, bez vjetra, a vjetar je gotovo stalno i to vise nije -20 nego slobodno podignite jos za nekih 10 stupnjeva hladnoce... Minimum!

Na sto bi to licilo da moramo loziti?!

Uglavnom sa prirodom i prirodnim bogatstvima je tako: ako imas plin, normalno da ces ga crpiti i koristiti...

Zato u Bosni nema sume kojoj nisu "dohakali"; sto zbog ogrijeva, sto zbog drvne industrije.

A razumijem i ove moje Kanadjane sto se svadjaju sa "zastitnicima prirode".

Najbolji komentar vezan za raspravu o ocuvanju prirode i globalnom zagrijavanju sam procitala na jednom kanadskom portalu.

Mali milion komentara, svadjaju se, prozivaju i na kraju frajer zakaci sliku, a na njoj na jednoj strani "hipi frajer" go k'o od majke rodjene, samo javorov list preko genitalija, a na drugoj strani "frajer" vozi biciklo na elektricni pogon, drzi mobitel, slusalice u usima, laptop oznacen u torbi preko ramena i da ne nabrajam...

Izbor je na vama: go ili hadzija.

U hipike uvijek mozes!

Samo vidis 153 "like" ispod slike, 234, 475, 1079 itd..

Nije mi bilo mrsko i proanaliziram "lajkove"... Pola ih jebo te sto su prije toga pljuvali po onim koji su za to da se prirodna bogatstva koriste.

I taman da cu u garazu, skontam da nisam kupila najvaznije: cimet.

Zbog njega isla, a kupila svega, samo njega ne.

Na um mi pao kolac sa jabukama i cimetom, pa se onda na kraju zalije cokoladnim prelivom.

Okrenem se i opet, hajde u granap.

I pravo na jednu nasu, vizlastu.

"Hi, hi", znate vec kako to ide.

Kazem ja da sam zaboravila kupiti cimet, jer hocu da pravim kolac, a ona odmah:

"Mora da je to neki poseban kolac kad si se vratila zbog cimeta," i sve "zmiga" ocima kao da je auto jebo te.

Rekoh: "Ne kontam ti ja to tvoje zmiganje farova!"

Objasni ona meni u dvije recenice.

"Blago tebi kad muza zavodis kuhanjem."

"Draga moja, hoces reci da se ti ne sluzis tim stvarima."

"Bjezi ba budalo, ja i glavni se takmicimo ko ce bolji recept prepisati sa "google". Hajd' ti, malo se posvadjaj sa svojim, pa ga primami kasikom, ili kakvim kolacom i "ljeljkom" na vrhu, umjesto slaga!"

"Joj ja tebe nekad nista ne razumijem."

"Znam!"

"Daj da ti pokazem jedne cizme," i izvadim mobitel iz dzepa.

"Vidi! Stajale bi ti k'o salivene."

"Pitaj Boga koliko su?!"

"Ja sam ih narucila".

I opet poce raditi ocima k'o zmigavac: "Znaci bila si dobra!"

"Ma prodji me se budalo! Zaradila sama sebi!"

Odem izmedju onih polica sa robom i kontam, hocu li se vratiti i reci joj....

Ma bolje je da ne lajem.

Neki ljudi nikad nece skontati onu #ljubavza ljubav....



On this day the highest temperature was 14.4°C in 1987 and the lowest temperature -39.7°C 1997 Thank goodness for natural gas, central heating and electricity at the flick of a switch!  Calgary by Michael Massie
On this day the highest temperature was 14.4°C in 1987 and the lowest temperature -39.7°C 1997 Thank goodness for natural gas, central heating and electricity at the flick of a switch! Calgary by Michael Massie




10.01.2017.

Citajuci roman Dervisa Susic "Uhode" ... sta vi citate????

Vrijeme je.... Da da pokazemo ko je papak svo vrijeme i da udruzeno dodjemo do politickog Oskara na kojeg ce pravo imati svi bosansko-hercegovacki narodi...

Nismo mi nikada bili "za baciti".

Spisak je u skracenoj verziji :))



Svako svoje hvali, a ja cu bosansko-hercegovacko.

Da krenemo od kinematografije: "Nafaka", "Kod amidze Idriza", "Tesko je biti fin", "Djeca", "Grbavica", "Duhovi Sarajeva", "Gori vatra", "Nicija zemlja", "Ritam zivota", "Snijeg", "Go West", "Rus"...su najprepoznatljiviji u poslijeratnom periodu...

Cak i "Karaula" je donekle bosansko-hercegovasko dijete, zbog neponovljivog Emira Hadzihafizbegovica.



U muzici: Uz Dinu Merlina, Harija Mata Harija, Zabranjeno Pusenje sa Sejom, Dubioza Kolektiv, Sikter, Laka, Skroz, Tifa....pa uz Halida Beslic, Hanku Paldum, Amiru Medunjanin, Bozo Vreco, su samo neka od najzvucnijih imena bosansko-hercegovacke estrade uz koje je milina meraciti...



U sportu, uz nogometase koji su nas uz sve pobjede i poraze natjerali da napokon pocnemo biti narod Bosne i Hercegovine, je spisak podugacak, sto i zbog kosarkasa, tenisera, boksera, kajakasa, rukometasa...



Abdulah Sidran, Aleksandar Hemon, Nedzad Ibrisimovic, Zuko Dzumhur, Dzevad Karahasan....bezbroj ih je bosansko-hercegovqcko podrucje iznjedrilo, sto je prirodan sljed poslije Mese Selimovica, Ive Andrica, Hasana Kikica, Isaka Samokovlije, Dervisa Susic, Daria Dzamonje.... i mogla bih do sutra nabrajati.



A koliko anonimnih i vrlo uspjesnih Bosanaca i Hercegovaca....



Vrijeme je da se "huskaci naroda i pljuvaci" po ovim velikanima gore pobrojanim odstrane poput raka i vrijeme je za timski rad i da se pokaze da ni politicki Oskar nije bauk, a i da pokazemo ovi sto crvaju da su zamjenjivi!



Antologijska
08.01.2017.

Vrijeme

Iskrivljenih UGG cizama i laznog krzna!

Slika je pride 😉
Slika je pride 😉


06.01.2017.

Davno sam vam rekla da znam Cedevitu praviti boli glava, a evo i recepta:

Pozeljno - da je vreo sarajevski dan, a debela hladovina u cosku "Dva ribara", i ako je moguce Nera konobar da bude i da vam donese popodnevni cappuccino, a uz to ide orosena i hladna casa vode sa jednom kesicom od narandze Cedevite. Mjera iz kesice taman za onu casu od 2 dcl da je eksirate prije nego sto u cappuccino i pogledate!

Samo takva Cedevita ima dusu :))



A onda u setnju:))
A onda u setnju:))


03.01.2017.

Ponesi zastavu

Eto!

Za jos jednu godinu smo stariji.

Stari kalendar smo zamjenili sa novim.

I to je jedino sto ce velika vecina u svom zivotu da promjeni.

Kaze Nedjo: "Nekom ba Bosanko fali samopouzdanje, nekom hrabrosti, nekom ljubavi ka zivotu da promjeni osim kalendara i puno vaznije stvari u svom zivotu."

"I sta cemo mi sad Nedjo? Zaliti te i takve do iduce godine?!"

"Daj, ne zezaj me opet!"

"Ti bi ozbiljno o Novoj?"

Taman sam odlucila pojacati Azru, kad ce ti pitalica sa zadnjeg sjedista:

"A sto ne bi slusali malo Severinu?"

Mi inace imamo dogovor; muzika na nasem kad idemo od kuce, a na engleskom kad se vracamo kuci.

"Poslije Azre."

"E nisi fer! Uvijek ti glavna!"

"Dobro ti pitalica kaze", Nedjo je jedva docekao da komentarise.

"Ti se ne petljaj", obrecnem se na njega, a on samo zavrti glavom osmicu i odmah pogled u daljinu kroz prozor.

"Eto, o cemu ja pricam. Cika Nedjo, hajde vi presudite. Da ne bude ni po mom, ni po njenom, neka bude od Severine, ali ona sto je prepjevala od Lose."

"Ali, opet Severina pjeva," okrenem se i dignem ruke sa volana u znak negodovanja.

"Neka ti bude pitalice!", a u sebi kontam vidi ti malog vraga.

Pocela je da se vrti sa CD "Od rodjendana do rodjendana", a Nedjo se sav uzjogunio od srece sto je pitalica pobjedila i odmah opet o Novoj nadajuci se i svojoj pobjedi.

"Znas, neki ljudi jednostavno ne funkcionisu dok... " , nisam mu dala zavrsiti.

"Nedjo ba, nemoj o beskicmenjacima. Vidi li ti kako se pitalica izbori za svoju "muzicku zelju"???"

"Ja i sta sad sa tim?"

"Kako ba sta?! Zna sta hoce i ne odustaje. A ti odmah u Novoj poceo sa socijalom i socijalnim slucajevima. I citam te k'o bukvar. Jos si pod dojmom sa derneka na kojem si bio. Nekim ljudima "doping" pomogne da izadju na povrsinu, ali znas sta mislim o takvim."

"Pa, nisu svi rodjeni...", nije zavrsio.

"Da budu uspjesni, pametni, lijepi", pogledam ga i nastavim sarkasticno.

"Nisu, ali su rodjeni da bi postali ljudi, a ne gnjide i papci!", okrenem se i vidim pitalica moja vec sa slusalicama u usima.

Znaci mogu opsovati.

"Vidi, ona se vec iskljucila i slusa "svoju englesku raju". Dobila sta je htjela i odmah ide korak dalje. A ovi tvoji Nedjo socijalni slucajevi, nemaju mu*a da se za Novu pogledaju u ogledalo i kazu: "Odoh pobacati svo smece iz svog zivota i da prodisem napokon kao covjek!"

"Jebi ga, moram ti reci Bosanko, volim ja tebe takvu blentavu!"

"Bas bi sada isao sa mnom na kafu da nije tako," i puknemo se smijati, a pitalica slusalicama odsjecena od naseg razgovora "ni mukajet".

Samo jos da nadjem poklon za moju dragu drugaricu izgovorim naglas, dok sam pojacavala Harija i pocnem se smijati.

"Sta se sad smijes?", odmah Nedjo u ofanzivu.

"Znas, sjetila sam se jedne emisije, gledala na youtube, Hari i Pecikoza bili kod Alke gosti i pitaju Pecu sto se udebljao onoliko, i da ne duzim, elem, Peca na kraju kaze: "Gledacu da smrsam!""

"Pa to meni nije nista smjesno Bosanko."

"I predpostavljala sam, jer ti ionako "hodas po doktorima" i "carape ti se cuju" i "odvrćeš muziku.""

Poceo se smijati, a ja ga prijateljski dotaknem po ramenu i kazem:

"Dobar si ti Nedjo i nisi socijalni slucaj."

"Dabogda necrkla!", procjedi kroz zube.

"Sretna nam Nova rajaaaaaa", pocnem se derati i pjevati uz Tifu "21. vijek", kad ce ti Nedjo:

"Bosanko, jesi li ti skontala da nesto nije uredu sa tekstom ove pjesme?"

"Nedjo, nije htjeo, nego htio, ali je Tifa, pa cemo mu oprostiti."

"Haman da je bio na necemu, pa nije skont'o", vazno Nedjo pogleda u mene.

"Haman! Ne pika ti se ovo Nedjo! Udario si na Zelju i Grbavicu! Nemoj me ljutiti da sad do daske pojacam "Ponesi zastavu"... "

"Dobro ja ba! Salio sam se!"

"Vidim ja da na tebe utice dobro ta tvoja raja sto se zakljinje u rodni ljeljak i njivu. Sve si pobrkao! Strpi se covjece, sad ce april dok si rekao sta bi i opet ces se ti vratiti u normalu cim se sastanes sa svojom starom rajom."

"Eto sad ja nenormalan!"


PS: Ko je ranije citao moj blog, zna da Nedjo od aprila do oktobra provede u Sarajevu i Pocitelju :))
31.12.2016.

Zelim vam

Sretnu Novu Godinu! I da vam je uvijek bar kasica-prasica puna.



27.12.2016.

Vrijeme slobode

Ili samo ja.

Ili napokon malo mira



26.12.2016.

Morala 😂

Balkane, Balkane, Balkane moj... Budi mi silan i dobro mi stoj!
Balkane, Balkane, Balkane moj... Budi mi silan i dobro mi stoj!


20.12.2016.

O zakonima

Niste li znali da u Kanadi, alkohol je zabranjen da se konzumira na javnim mjestima: parkovima, plazama itd...

Eh sad, nama pristiglim iz Evrope, kojima je to dio "evropske kulture", upocetku je i malo smetalo...

No, vremenom, kada smo malo drugacije postavili neke stvari u nasim glavama, to nam je postalo sasvim ok.

Mi smo narod koji nauci dijete cim prohoda da skokne do granapa i kupi starom jednu kutiju cigareta, ili da odrasta u stanu gdje se dim moze sjeci nozem i "nece djetetu nista biti", ali ako se otvore prozori i vrata "moglo bi umrijeti od promaje"!

Zato nam se ovakvi zakoni, poput kanadskog o alkoholu nimalo ne svidjaju.

Ali vremenom spoznamo da to nije sve bas tako kruto.

Recimo, tamo gdje su neki festivali - ulicni, ili Calgary Stapede, alkohol se moze koristiti samo u onim dijelovima koji su ogradjeni ( ili oznaceni, ne znam kako bih to rnazvala ), i koji imaju urednu dozvolu.

Znaci, neki privremeni sank sa ponudom alkohola ima svoju bastu i tu ti niko nista nece, ako si punoljetan, ali sad da ti izneses flasu vodke i hodas po parku ili ulici, gdje je taj festival ili sta vec je nedopustivo.

Sto pisem ovo sve?.

Valjda zato sto ne volim krajnosti i sto ne volim kad se sve bukvalno shvata.

Uvijek sebi dajem u zadatak, da osim prilagodjavanja, trazim i pokusam shvatiti zasto je nesto tako.

Recimo, ja nikako ne mogu da shvatim zasto nema Sarajevsko pivo ( starije je i od same drzave Kanade ) da se popije u ljetnoj basti onog velikog trznog centra na Marin Dvoru, a sto nece biti alkohola na ulicama za vrijeme novogodisnjeg koncerta u Sarajevu shvatam! Jer do kafana se broji u metrima :)))



18.12.2016.

Samo -2 u Calgary-ju :))

Ko je kriv za to???

Zna se: Dino Merlin!

17.12.2016.

Kad komsije iz jedne ulice

pozele usreciti cijelo naselje :))





16.12.2016.

Kad kazaljke se poklope

Ne mogu da vjerujem u koju krajnost idu necija razmisljanja, a tek kad pocnu traziti krivce i glumiti dobrog carobnjaka kako svom narodu, tako i svim narodima u ratom zahvacenim podrucjima...

Kakve veze ima novogodisnji koncert Dine Merlina sa ubijanjem civila u Aleppo-u?!

Kamo srece da nikad ni jedan civil ne pogine, a da ni jedno dijete nikada nigdje ne osjeti sta je rat.

Uvijek u svakoj prilici pokusavam ljudima skrenuti paznju da je rat nesto najgore sto se moze desiti u ljudskom zivotu.

Znam, prezivjela sam ga.

Ali isto tako znam da svijet nije prestao ni tad, a ni sad zivjeti, radovati se, uciti, napredovati, slaviti Novu Godinu.... samo zato sto smo mi u cijeloj Bosni I Hercegovini ginuli i krvarili od 1992 pa sve do potpisivanja mira.

Kao covjek, puno se bolje osjecam kad upakujem onu jednu kutiju od cipela sa skolskim priborom i pokojom igrackom i cokoladom, da obradujem neko dijete, u nekoj razorenoj i raseljenoj zemlji; bas kao sto su se bosansko-hercegovacka djeca radovala ne tako davno istim tim kutijama, a ne da stavljam statuse "Pomozimo .... " i da pri tome jos "rezilim" narod u Bosni i da ih opet podsjecam na Srebrenicu, Prijedor, Kozarac i tjeram ih da se stide zato sto ce slaviti Novu Godinu, uz Dinu Merlina.

Narode dragi, zelim vam Novu Godinu veselu, radosnu i da bar na trenutak zaboravite ove "huskace", koji nikako da shvate da smo mi "mali ljudi" i da na drugaciji nacin trebamo skretati na nepravdu, nepotrebna ubijanja u svijetu.

Nikako da vas mrcvare i iz vas isisavaju svaku radost, pa makar ona bila kratkotrajna poput novogodisnje prskalice.

Kamo srece pa da su se ti "huskaci" sjetili da vam naprave jedan lijepi trg, u srcu Sarajeva, da zaista uzivate kao pravi grad...

11.12.2016.

Nedeljno odmaranje

Ovo u Bosni je sve otislo u ofsajd.

Novinar preuzima ulogu da odbrani cast drzave, dok politicari se takmice ko ce na ciju stranu loptu prebaciti. Sazrio da bude predsjednik drzave! Ne mjesa ni kruske, ni jabuke... Svakom prema zaslugama, a drzava uvijek ispred.

I naravno kao po obicaju u Bosni sve odmah poprima oblik mrznje, nikako da kao jedinstveni stanu na stranu covjeka koji zeli svima dobro, dok se politicari takmice koji ce prije loptu izbaciti u "ofsajd"...

Postalo ba normalno da se sve mrzi!

Ako je koncert Dine Merlina, odmah je; 'vakav je 'nakav je; ma sve je ba sto kazete, ali hajde ti "hejteru" ukradi muziku, napisi tekst k'o Dino i otpjevaj!

Mnogi su probali, pa se u*rali od probanja.

Brega; te svira pastirski rok, lopov, filozof, budala, da mu nije bilo Bebeka, ne bi bilo ni njega.. A da malo obrnuto postavimo stvari pa da se upitamo bi li bilo onakvog Bebeka da nije bilo ovakvog Brege.... Jedna Formula 4 nam je bila dovoljno...to je i Brega skont'o!

Jebo te, poceli pljuvati i po Mirzi Delibasicu.

Te pijanac, kockar, zenskaros, posrecilo mu se sa loptom, kakav ba uzor djeci! Halo ba!!! Ja kao dijete sam gledala tekme sa Mirzom, a ne u kojoj on kafani sjedi poslije utakmice.

Covjek dao preko 14 000 koseva za Bosnu! Tacka!!!

Rasprava zavrsena.

To su njegov indeks i njegove ocjene, kao sto su Merlinu stadioni puni ljudi koji ga slusaju, Bregi svjetske koncertne dvorane, a onim sto pljuju po njima su ostavili klubove i mahalske poligone.

Ove danasnje generacije, ne znaju ni uzivati u onome sto im raja stvara.

Sve bukvalno shvataju!

Jebo ( da me bolje razumijete ) knjigu, ako je sudite po koricama... Djaba ste isli u skolu!

Njima je sve ba: jebo Dubiozu, jebo Skroz, jebo Danisa, jebo Hadzihafizbegovica, jebo SFF, jebo Halida, jebo Sarajevo, jebo Mostar, jebo Banja Luku.... sve se svelo na - daj ba da puknem sliku cevapa, pite ili da razgulim u Neum na more, po mogucnosti moze i u Crnu Goru, pa na Trebevic, moze i na Jahorinu da malo komsija crkne...

Ako kazes da je Sarajevo neuredno, ulice prljave, dvorista zapustena, odmah, jao sto mi idu ovi iz dijaspore na bubrege...pa kad se dijaspora sjati ljeti da ostavi svoju ustedjevinu u Bosni, odmah oni sve isprljali. Jeste, ali u zutom!

Isto kao sto dijaspora ne zivi u dijaspori! A-ha!

"Hejteri" vrijeme je da se "uhafizate" ( na bosanskom da se dozovete... ).

Nista vam ne valja posao!

Ugusiste sami sebe, jer ne vidite dalje od sebe!

Ego isti i kod onog sto nesto stvara i kod onih sto cekaju vazda da se drugi pobrinu za njih.

Nikom vise ne pljescete, osim vlastitom ja!

Odoh ja, na -19, a sa vjetrom -29 ( dobro je otoplilo je ) u kino odgledati "Arrival", a poslije toga na cevape.

Ko kaze da ih nema u Calgary-ju?!

Nego ja to k'o i Senad, vazda hocu da probudim u vama ljubav za sve ono sa prefiksom bosanski...

Ali haman postalo "in" biti kloc!

Prije smo se dijelili na supke i raju, a sada na "raja i kloc".

Ja nikad nisam bila supak, pa necu ni kloc.

A vi kako hocete!

I znate sta, sve mislim da su i ova hapsenja prava ubleha.Nikako da ubodete od koga poceti!!! Poslije procitanog sta je posao notara u Bosni... ljudi rasturaju, po svim savovima! Iz sjene, u svakoj opstini ili vam ga opcini.

Slika je pride: koja bi vrata otvorili?
Slika je pride: koja bi vrata otvorili?


06.12.2016.

Pocela sezona: "Ne diraj me, hladne su ti ruke!"



03.12.2016.

Inje u kosi

Jos malo i ovogodisnji kalendar cemo zatvoriti i pozdraviti se sa 2016.

Zivot sumiramo kroz ono sto nam se desilo.

A 2016 mi je donijela nevjerovatna iskustva.

Zadnja dva mjeseca bih iscupala, ne samo iz kalendara, nego i iz srca.

Otisla je moja najjaca spona sa Bosnom.

Ni slutila nisam da ce njenim nestankom, nestati i "prokleta carolija" na spomen Bosne.

Sve je nekako drugacije!

Vidim sve ono sto vidjeti nisam htjela.

Ili stvarno nisam vidjela...

Zatvorena jedna stranica zivota. Zauvjek!

Poslovno; nikad jaca.

Mislila sam da cu sa godinama manje raditi, ali prevarila sam se.

I sretna sam, jer znam da sam nasla sebe u ovom poslu.

To sam ja! Razigrana poput djeteta, uvijek.

Pustam svojim neotkrivenim talentima da dobiju krila.

A ovaj moj mali svijet me inspirise.

U ovoj godini sam bogatija za jos jedno putovanje.

Ovaj put po Americi. Putovati automobilom ( 2500 km u jednom pravcu ) kroz sve te predjela je bilo nevjerovatno iskustvo.

I sve bi to uzalud bilo da nema timskog rada moje uigrane ekipe.

I svakodnevnog dusevnog mira.

Jer ne sanjamo nerealne snove.

A niti zelimo kopirate bilo cije.

Zivimo svoje, zacinjene malim stvarima.

Sve dok je tako, znam da smo na dobrom putu.

Prijateljstva su neka postala jaca, a neka sam pustila da se jednostavno sama od sebe rasprse kao balon od sapunice.

Prije sam grizla, cupala najbolje iz ljudi, trazila opravdanje ljudima...

A onda, kad sam im sabrala sve, fali im dobrih dijela.

Sta su rijeci u odnosu na djela?!

Zato i jeste najbolje, putiti ih neka se uguse u sopstvenoj "zloci".

Sto bi mi vise kvarili svakodnevnicu!

O dobrim, nista osim, drzite se i znam: "Tesko je biti fin!"

Decembar je jos ostao da ga upakujem u svoj njegovoj velicini.

Radujem se decembarskim lampionima i ljudskoj euforiji oko priprema za Novu 2017 i da sa njegovim posljednjim danom zatvorim kalendar 2016.

I da, u ogledalu vidim cist i posten pogled k'o suza, i novost; inje u kosi.

I Vucko se nastanio u Bosni preko Oceana
I Vucko se nastanio u Bosni preko Oceana


03.12.2016.

Iz dijaspore

Joj sto se ismijah Nedji.

Sa njim ici po trznim centrima je pravo zadovoljstvo.

Nacin na koji opisuje ljude koje usput sretne, uvijek u meni izazove smijeh do suza.

"Jao, evo one sto se moze smijati bezveze."

Ili: "Nemoj dugo sa njom majke ti, puno se dere kad izgovara neku englesku rijec. Valjda da pokaze da zna engleski!"

Ili: "Jao, jesi li cula kako je dala djetetu ime? Samel. Veli, i Kanadjani ga mogu odmah zvati Sam! Papanskog pederluka braco draga."

Uglavnom sjedimo mi i jedemo svoje hamburgera kad on ti se poce kriti i smijati iza onog papira u koji je hamburger umotan.

"Sta ti je?"

"Eno svalera", i pokretom glave i mrdanjem obrva pokazuje u pravcu odakle dolazi doticni.

"Sto svaler?"

"Jao Bosanko, ti bas nikad nista ne znas. Vazda zadnja!"

U tom prilazi svaler. Nedjo se uozbiljio, razmjenio nekoliko recenica, podsjetio ga da sam ja od glavnog zena.

Svaler klima glavom i prati pogledom jednu crnku, koja samo sto nije onim dijelom u tangama, zakacila dio stola za kojim sjedimo.

"I njoj bi otpisao kredit," Nedjo ce ti seretski svaleru.

Ovaj se samo nasmija i uz mahanje ode.

"Pricaj!"

"Znas da on radi u banci za kredit!"

"I?"

"Pa naletila ona nasa, "fatalna"... i covjek samo primjenio bosanske recepte za kredit. Ja tebi kredit, ti meni..."

"Eh., ona se primila na tu pricu", u cudu ga pogledam.

"Bosanko, ne lijeci svako nostalgiju na isti nacin! Ali, mali se zaljubio!"

"Hajde!"

"I sve bi uredu bilo da ga nije zaskocio muz od fatalne i upotpunio mu biografiju!"

"Daj....Pa nije valjda... "

"Uglavnom, sad kad se negdje pojavi medju nasim, na svaki pogled koji uputi kakvoj u prolazi odmah ga docekaju ovom: "Bi li i njoj kredit otpisao?!"

"Pa on mi je 'nako, ali zena mu je ljepuskasta!"

"Nije Bosnako on 'nako, on radi u banci, kuzis?!"

"Ti ga ba branis ko da si i ti isao po kredit!"

"M'rs Bosanko," odmah k'o iz topa ispali, a ja se pocnem smijati jos vise kad se poceo udarati po potiljku i govoriti sam sebi fuj, fuj, na samu pomisao o svaleru.

29.11.2016.

29 novembar

U 2016 ce biti upisan i odlazak kubanskog predsjednika.

Tek kad sam posjetila Kubu, a bila sam vise puta, spoznala sam zasto Fidel Castro nije volio Tita i zasto Tito nije volio neke njegove "radikalne" odluke.

Kad uporedimo zivot u Jugoslaviji i zivot na Kubi; dragi moji, koliko god pljuvali po Titu, mi smo imali na celu drzave razumnog, odmjerenog, mudrog i neegiosticnog vodju.

Nikada nas ( mislim na kompletan narod ) nije doveo ni u kakvu izolaciju, zbog stavova koje je imao.

A njegov "sminkerski" imidz su mnogi sa zadovoljstvom kopirali.

Sad o "Titicima malim" ne bih! Oni su sami isplivali u devedesetim.

Cak ni prelijepa priroda Kube, niti velicanstvene palme, kao ni glas vodica u autobusu od aerodroma do odmaralista nisu mogli sakriti bijedu koja se nazirala kroz prozor dok bi se vozili do nasih odredista.

Svaki odlazak iz jako uredjenih odmaralista mi je ostavljao neopisiv osjecaj, jer na momente bih pozeljala pomoci svima, a vec sljedeci momenat bi gledajuci u nasmijana kubanska lica i ponosne poglede odustajala od tih ideja.

Uvijek sam nosila u koferu ekstra majica, haljina, pantalona, posebno za djecu i ostavljala u sobama na kraju mog odlaska.

Zasto nisam davala licno u ruke sobaricama kao mnogi turisti?!

Nisam mogla iz razloga sto sam uvijek u nasim razgovorima osjetila tu njihovu dozu dostojanstva, svojstvenu ljudima koji bi htjeli zivjeti od svog rada, ali...

One po aerodromima nisam bas simpatisala.

Cak jednom, ni dotakao kofer nije, a vec trazi da mu das baksis.

Takvi su i kod nas bili najbucniji poslije rata: radili bi, ali nista konkretno.

Konobarima ostavljamo i ovdje, pa zasto ne bi i tamo.

Znaju ih i uragani zaista pokositi, i tu su nemocni, kao i svi mi kada su u pitanju prirodne nepogode.

Hrabriji, kada bi im dozlogrdilo stalno da se dizu iz pepela, ko zna kakvim brodovima bi se uputili preko okeana ka "mrskoj Americi".

Dok sam sjedila uz svjetla i raskos bazena, gledajuci turiste kako se opijaju litrima uz taktove kubanske muzike i sve one razigrane, ćile plesacice koje gutaju vec dobro ispraksanim pogledom bogate turiste, jer u njima vide svoju kartu za odlazak iz ovog "zacaranog raja", na momenat bi me ponijelo kao da sam u Puskinovoj poemi "Cigani"; i sve su mi poput Zemfire: razigrane i pune zivota, sirove i strasne u isto vrijeme; dok u njihovim posmatracima vidim Aleka, gordog, egoisticnog, zeljnog slobode....


Dugo sam razmisljala sta je to sto me osim plaza vraca Kubi...

To je taj njihov razigrani duh.

Zive za trenutak!


Zato, kako god, i u kojem god smjeru krenuli, mislim da nemamo pravo da se petljamo, da ih prozivamo, da ih osudjujemo...

Kod njih je davno stalo vrijeme i to u 20. vijeku, sesdesetih.


Oni su meni kao zacarano-zarobljena zemlja u vremenu.





25.11.2016.

СРЕТАН ТИ ДАН ДРЖАВНОСТИ БОСНО И ХРЦЕГОВИНO

Posvadjase se zbog cirilice i latinice, a na kraju se kod sudije potpisase palcom.

22.11.2016.

Vajta

Samo da vam javim, citavu noc sam šila trakice "DOSTA JE".

Samo sto sam sasila za Federaciju, stize naredba i za Republiku Srpsku...

Evo me mrtva umorna od sinosnjeg sna, a na narudzbu za Brcko distrikt sat zazvonio!

Joj moje radosti!!

"Taman da se danas odmorim", mrmljam dok se dizem, a glavni me u cudu gleda.

"Kakvu si sinoc budalastinu sanjala?"

"Naradila se u ilegali k'o budala!"

"Kazem ti ja, nije Stulic za uspavanke."

"I nije! U inat cu veceras po Vajti, pa makar morala opet sama sve trakice za distrikt Brcko da zavrsim!"

21.11.2016.

"Dubioza Kolektiv"

Sanjam sinoc Bosnu.

I to ne bilo kako.

Sanjam da idem po bosansko-hercegovackim selima u ilegali.

Sa mnom neki omladinci.

Nikad ih nisam prije vidjela i upoznala, ali u snu mi smo k'o prst i nokat.

Pricamo na skrovitim mjestima, te u nekim pecinama, te u stajama, te u kucama...

Svi slozni, znamo ko smo i sta smo, i vrijeme je da prihvatimo nasu domovinu.

Hej, i u snu znam da je to san i govorim to naglas mojim "ilegalcima", a oni se smiju i ignorisu da je san, pa kazu:

"Nije ti ovo Bosanko prica o Mirku i Slavku. Ovo ti je "savremenija prica" od one: "Pazi Mirko, metak! Hvala ti, Slavko, spasio si mi zivot!"

"Eh..."

Odjednom opet sjedimo za velikim stolom, djeca, njih je u manjem broju, nego odraslih, trckaraju oko nas i cim postanu bucnija, domacini ih pogledima smiruju.

"Braco i sestre ( opa, ni ja vise ne govorim drugovi i drugarice ), pocinjem oprezno. Ja sam najljepse godine zbog sebicnosti i bolesnih umova zivjela u ratu. A onda poslije rata skontala da se ovi nece zaustaviti samo prestankom pucanja i vec umorna od ratnog gladovanja za zivotom, otisla preko okeana. Ali djaba sto sam ratne strahote gurnula negdje duboko u podsvjest i ne dam im da cesto izrone, ali ne mogu da gurnem nepravdu, lazi...

Okupili smo se da bi se organizovali i udruzeno zagalamili, lupili sakom od stol i podviknuli: "Dosta!"," i derem se ba u snu.

Djeca stadose, stariji poskocise na stolicama.

Nastavljam: "Dosta! Ne damo vise da nam djeca idu biti svjetske sluge. Ne damo vise da nas ubjedjujete da cemo biti sretniji kad preselimo sa vlastitog ognjista. Ne damo da nam djeca idu po sektaskim skolama! Ne damo vise da se svadjate u nase ime kojim jezikom ce uciti, a na kojem cete ih ocjenjivati! Ne damo vise da nas vi posvadjate niti da u nase ime kredite uzimate! Hocu zajedno da im pokazemo crveni karton!"

Popijem malo vode, a onaj sto mi je rekao da nije prica o Mirku i Slavu nastavi:

"Vrijeme je da im mi skrojimo zakone! Teamwork?!", i gleda direktno u oci hrvatske, srpske, muslimanske, jevrejske, romske....bosanske jebo te!

Prvi progovori domacin: "Uz vas sam."

Ostali ga slijede sa istom recenicom!

"Naci cemo se za sedam dana kod....."

I jebo te, probudim se!

Krivo mi nemate pojma.

Ej, sad znam.

Za sve je kriva Dubioza.

Ko jos normalan pred spavanje slusa njih!

A majke mi, dan mi bio perfektan.

,br>
13.11.2016.

Uno, ljubim ti tatu 😉

Onaj ba Grk k'o curica. Otima loptu i kad je sudija svirao hahahahha eh, eto sad, nece se vise igrati "vrati mi moje krpice" 😂😂😂



13.11.2016.

Jos malo i nedelja savrsena

I da 1:0 ostane ja se ne bih bunila!

12.11.2016.

"Kod Davida"

Krenula ja sa mojom pitalicom na juzni dio Calgary-ja.

Taman stigla na parking trznog centra, kad imam sta vidjeti i cuti.

Parking je pun. I ja sam kruzila dok nisam nasla parking mjesto.

Samo sto sam izasla iz auta i namjestam torbu na rame, ide Mustang, prozor otvoren, zlatni lanac oko vrata, a note iz cuvenog "Davida" iz Nedzarica: "Almedina, Almedinaaaa."

Jebo te, odakle ovaj izroni sa Dzevadom Preljevicem Mrvicom!

Vec se pocnem smijati, a pitalica gleda u mene i nista ne konta.

"Mama?!

"Suti! Sjetila sam se Crnog i njegove najdraze kafane... Pricala sam ti o njemu!"

Nisam ni zavrsila do kraja, eto Mustanga jos jedan krug, sad vec ljut, jer je skont'o da mi ne idemo i vec naglas psuje na nasem: "Jebem te u glavu.!"

"Sta je Almedina", proderem se za njim, a pitalica od cuda zinula.

Zakoci i u rikverc, eto ga!

"Sestro sorry! Odakle si!

"Iz komsiluka kod Davida.", ko iz topa ispalim.

"Daj!"

Odmah izlazi iz auta.

Elem, Sarajlija, dos'o iz druge provincije malo u Calgary.

Zna neku raju iz "Davida"..

Zna i Crnog.

Cudi se kako ne zna mene, a ja mu uporno ponavljam da ja nisam izlazila "Kod Davida".

Djaba ne dopire do njega.

Valjda od zelje za tim nekim sretnijim vremenima.

Ode on svojim putem, a ja i pitalica svojim.

Citav dan sam u mislima setala sa Crnim.

Sjecala se kako bi jutrom trazio da skuham jaku kafu, jer ga i pertla na teni boli od "Almedine" i sinosnjeg derneka "Kod Davida."

A onda bi presao na price kako su se neki pomarisali, i kako su poslije pola noci gajbama narucivali da ne vozaju konobara i kako je jednom Aka Hukelic poslije svoje prve noci "Kod Davida" ostao bez svoje prve fender gitare i pojacala.

Crni je to prepricavao sa nenormalnom strascu, a ja sam se uvijek cudila i napadala ga sta ima u tome tako smjesno i vazno, optuzujuci ga da se hvali bezveznim stvarima.

On bi se samo jos vise smijao i govorio: "Nista ti jos ne kontas Sabaheta!"

Nikad mi nije ni rekao ko je maznuo fendera i pojacalo, a nisam ni je pitala.

Sad bih sve dala na svijetu da je ziv i da ga pitam:

"Jel' Crni, k'o maznu Aki njegovog fendera?"

Znam, ne bi mi rekao, al' ja bih pitala!

12.11.2016.

Pop kultura

Blek Stena, Roddy i Profesor Occultis se vratise 😂🙃



11.11.2016.

Leonard Cohen

Ode jos jedna legenda! Pocivaj u miru veliki!!!




09.11.2016.

http://www.6yka.com/novost/116116/sejo-sekson-ljepse-je-pricati-djeci-da-su-djedu-presudili-komunisti-nego-da-je-ubijao-i-klao

Copy/paste



Sejo Sekson: Ljepše je pričati djeci da su djedu presudili komunisti nego da je ubijao i klao


Piše: tportal.hr / Objavljeno: 29.10.2016. u 20:12h

Sejo Sekson: Ljepše je pričati djeci da su djedu presudili komunisti nego da je ubijao i klao Najvažnije pitanje koje treba postaviti je kako je uopće došlo do revivala fašizma u jednoj zemlji koja se među prvima u Europi suprotstavila fašizmu.



Također me zanima kako je došlo do takvog neznanja i ignorancije prema toj bliskoj prošlosti, što je fenomen kakav ne postoji ni u jednoj zemlji u okruženju. Zašto ne prepoznajemo upozorenja o opasnostima tog fenomena u Hrvatskoj još od vremena Franje Tuđmana, zbog kojih je de facto bila okupirana u ratu, pa se danas dovodimo u situaciju da strahujemo hoćemo li otići na Europsko nogometno prvenstvo i plaćati milijunske kazne te tako kompromitiramo zemlju fenomenalnih sportaša, postajući taoci vrlo čudne situacije. Mislim da moramo početi tražiti uzrok i razloge tim pojavama jer dok ne postavimo dijagnozu, nećemo imati pravi lijek.



Možete li zamisliti kapetana njemačke nogometne reprezentacije da stane na tribinu i viče: ‘Sieg Heil!’ To bi vam izgledalo totalno nenormalno i sumanuto, no u našoj zemlji to je normalno. Da se odmah ogradim, ja čovjeka ne krivim, on je samo produkt silnog neznanja i ovog sistema u kojem se prešućuje tema revivala fašizma. U tom sistemu nemate prave televizijske emisije u kojoj bi se na adekvatan i ozbiljan način govorilo o pojavama fašizma u Hrvatskoj.



Zbog toga ne postoji odgovarajuće javno mnijenje o takvim pojavama, kao što ono ne postoji ni prema ćirilici ni prema homoseksualcima. U pozadini takvih stavova ogromno je neznanje, a za neznanje je zaslužan cijeli sistem koji ne omogućuje slaganje cjelokupnog mozaika pa je normalno da nove generacije tako reagiraju. Kad ste zadnji puta vidjeli da su na javnoj televiziji manifestacije fašizma i ustašluka dobro i ozbiljno obrađene, bez rukavica? Umjesto toga, kod nas postoji stalno relativiziranje žrtava na Bleiburgu i žrtava fašizma, što je neprihvatljivo.



Tako se danas Bleiburg izjednačava sa žrtvama fašizma i traže se argumenti da se dokaže da su te dvije stvari jednake. Fašizam je zaslužan za smrt 60 milijuna ljudi na ovom planetu! To ne možemo izjednačavati. Svaka čast žrtvama Bleiburga, ali nisu sve žrtve Bleiburga bile nevine. Saveznici su bombardirali Dresden, pri čemu su stradale tisuće ljudi, no ne možemo sada reći da su Englezi jednaki Hitleru. Zahvaljujući tom demokratskom svijetu, nismo radnici u rudnicima i niža rasa.



Čini mi se da je taj revival antifašizma i ustaštva, barem ovdje kod nas na Balkanu, rezultat najklasičnijih uzroka. U prvom redu, na to utječe vremenska distanca koja amortizira svaki fenomen, pa i taj. Zatim se na to nadovezuje obiteljska tradicija, primjerice teže je prihvatiti to da je vaš djed bio koljač u Jasenovcu nego da je bio nevina žrtva na Bleiburgu.



To je bolji obiteljski scenarij – ljepše je pričati momcima da su djedu presudili komunisti nego da je ubijao i klao. Potrebu za prekrajanjem povijesti imaju obitelji čiji su članovi u ratu bili kompromitirani. Ljudi koji su završili Drugi svjetski rat kao nevini i nekompromitirani danas žive svoje živote i nemaju potrebu za prepravljanjem povijesne matrice kao što to imaju potomci ljudi koji su počinili zločine.



U bivšoj Jugoslaviji poginuo je svaki 12. čovjek, što znači da bi se u odnosu na današnju populaciju radilo o dva i pol milijuna ljudi. Iz toga proizlazi da je taj zločin netko morao počiniti. Krivci za Drugi svjetski rat ne mogu svi biti nevini, jer imali smo milijun i 200 tisuća mrtvih ljudi, kao što ni sve partizane ne možemo smatrati anđelima. Hrvatska može svoju poziciju antifašističke zemlje, one koja se suprotstavljala fašističkoj ideologiji, u velikoj mjeri, gotovo u cijelosti, zahvaliti hrvatskim partizanima. A izjednačavati hrvatske partizane i komuniste ne može biti posve istinito.



Neki dan sam saznao podatak da je u bitki na Sutjesci poginulo najviše ljudi iz Kaštel Sućurca, koji nije imao komunističku organizaciju niti je dao nekog viđenijeg komunističkog lidera. To su bili ljudi koji su bili protiv fašizma. Na to Hrvatska mora biti ponosna, bez obzira na to što su se dogodili incidenti kao što su Bleiburg i Kočevski rog.



Profesor Klasić često naglašava da su historiografi vrlo rijetko konzultirani u takvim i sličnim slučajevima. Kad se upiše studij povijesti, onda se prvo uči da se ne smije iz vida izgubiti duh vremena. Sva suđenja ratnim zločincima bila su manje-više nelegalna, primjerice suđenje Adolfu Eichmannu. I kada biste uzeli današnje pravosudne principe, vidjeli biste da ih ne možete aplicirati u vrijeme otprije 70 godina.



S današnjeg pravnog aspekta praviti vivisekciju nekog spora otprije 50 ili 60 godina zaista je smiješno. To je bilo poslijeratno vrijeme u kojem su suradnici okupatora šišani i bacani u katran, a žene prebijane na cesti. Bleiburg je pak bio jedan trans koji se dogodio nakon pada fašizma. Mussolini je obješen bez suđenja, njegova žena također, iako vjerojatno nije bila kriva. Kad bismo danas napravili rekonstrukciju slučaja Mussolini, mogli bismo osuditi 50 građana Italije koji su ga objesili bez suđenja i još se iživljavali na njemu. Kad se izgubi background, duh tog vremena, sve postaje vrlo relativno. Treba shvatiti da je tada bio takav pravni sistem.



Danas ne možete suditi Churchillu zbog bombardiranja Dresdena, što bi današnji UN jako osuđivao, ali u kontekstu 60 milijuna mrtvih ljudi, žrtava Drugog svjetskog rata, ne možete prosuđivati iz pozicije današnjeg vremena, nego onoga što se tada dogodilo, a to je jedna od najvećih tragedija na planetu, jedno ludilo, koje se manifestiralo i kroz kasnija suđenja i osvete. To se mora uzeti u obzir kada se govori o prošlosti. Zato je po meni prošlost najbolje ostaviti historiografima da je obrade i kontekstualiziraju, pa tek onda donositi odluke o tome tko je zapravo bio Draža Mihajlović.



Nisam bezrezervan fan našeg Maršala i zbog njegovog imena i lika znao sam na vlastitim leđima osjetiti posljedice tog režima. Ali kao što kažu Dalmatinci, ‘daj dite materi’, odnosno dajmo povjesničarima i historiografima da obrade te fenomene. No u tome trebaju sudjelovati i mediji i politika, a trebaju biti uključene i znanstvena i obrazovna politika. U suprotnom ćemo stalno lutati i udarati glavom o zid te dolaziti do pogrešnih zaključaka i histerije. Tito nije bio ni bolji ni lošiji nego većina lidera tog vremena.




Moramo znati kakvo je to vrijeme bilo. Također, ne smijemo zaboraviti da su žene u Švicarskoj dobile pravo glasa tek u 80-ima, da su crnci još prije 40 godina putovali na stražnjim sjedalima autobusa, nisu mogli ući u restorane i njihova se djeca nisu mogla školovati s bijelom djecom. To je bliska prošlost. Mnogi vrhunski intelektualci tog doba, uključujući naše, bili su rasisti ili ksenofobi, ne zbog toga što su bili loši ljudi, nego zato što je to bio duh tog vremena. Zbog toga Tita treba prosuđivati iz pozicije duha tog vremena. Tito nije živio u vrijeme hippie pokreta, Tito je živio u vrlo opasnim i teškim vremenima i, kao svaki čovjek, imao je nagon za preživljavanjem.




No nemojte misliti da bi ga njegovi protivnici u tim vremenima tretirali drukčije i da svi oni ljudi, koje je on strpao u zatvor, ne bi i njega zatvorili. To je bila škola tog vremena, a ti su ljudi bili odgojeni u tadašnjem Sovjetskom Savezu, tako da se sve to mora vrlo rafinirano i duboko analizirati, bez histerije. Pogotovo se ne smiju izjednačavati ustaški pokret i antifašizam. Bez obzira na Titove grijehe i očigledan trud onih koji to uporno pokušavaju, to će malokome poći za rukom.



08.11.2016.

Zivot je jednostavan

Covjek sam sebe kaznjava laznim, netacnim poimanjem univerzuma. Misao je stvaralacki medij i njome covjek stvara sopstvenu nesrecu.

07.11.2016.

Zenska posla

Cim sam ih vidjela, a kad sam ih jos probala, odmah sam se zaljubila!

Samo moje su narandzaste :P





07.11.2016.

Obozavam kad dan odlazi u smiraj

Smjena dana i noci









04.11.2016.

Uvijek dobra djela mozete naci u knjizari i antikvarnici "Mabela" na Skenderiji

Sto sam starija sve vise vjerujem u rijeci Hermana Hesse-a da biti voljen ne znaci nista, a da je voljeti sve, jer i moc, i novac, i zdravlje, i ljepota su nista, ako ne znas voljeti...

Sreca je uvijek tamo gdje neko zna voljeti i zivi za svoje osjecaje; ako ih njeguje, ako ih ne gazi i ne potiskuje, ona mu donose zadovoljstvo.

03.11.2016.

U novi dan

zenstveno, jednostavno, bez puno vaganja o dogadjajima koji dolaze...







03.11.2016.

Samo da proslijedim sliku




Stariji postovi

Bosna preko Oceana
<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Pogled kroz moje naocale na ovaj svijet je pomalo uvrnut i saljiv. Ja nikome ne sudim, ja samo prenosim ono sto cujem.

Uvijek sam za promjenu, za nesto novo, ako je po mjeri covjeka...
Nijedan dio ovog bloga ne smije se umnozavati, fotokopirati, niti na bilo koji nacin reproducirati i slicno bez autorovog odobrenja.


Stazom duse moje/// Klikni na naslov ispod ///
"DAVNO PROSLO VRIJEME"

"PILOTSKA ODLUKA"

"DODJE DAN KAD SE NIKO NE ZNA SA MNOM SMIJATI KAO TI"

"SRETAN NAM MAJCIN DAN"
"SVE JE TO REKLAMA"

"STRAH"

"PLES NA KISI"


"JA O VES MASINI I ...."

"SKENDERIJA"

"MUDROSTI S PLANINE GOLIJE"




ZIVOT

PRICA O RUDARU

DJAMONJA

SEMESTAR

BABO ATIF

”DOLAREACH”

ZAKINUT ZA CEVAP

LONCI I POKLOPCI

”TESKI BOSANSKI

”PRVI APRIL

”ENGLESKI

RAJA S PEDIGREOM

PAPE JE BOG


SELIM

JE LI TO U HRVATSKOJ

TATA-BABO

KUSUR

MAHALA

CRNI

OSMJEH NAS

DOMACA ZADACA

SIROTA-BOSNA

A TI BI O LJUBAVI

HAKIJA

NE IZVRCITE

NOGOMETAS, JALIJAS, PJEVAC ILI POLITICAR

SAMO SAN

MILE

NECU DA OSTARIM

PRIJATELJU

TOLERANCIJA

KO IGRA ZA RAJU I ZANEMARUJE TAKTIKU, ZAVRSIT CE KARIJERU U NIZERAZREDNOM VRATNIKU

PAPAN – STO NIJE NISTA DRUGO DO SKRACENICA ZA PRIMITIVA, AMORALAN, POLUPISMEN, AGRESIVAN, NACIONALISTA/DARIO DJAMONJA

VIDI BUDALE

A DA IPAK CUJEM

VIDJEH SUTRA

DJURO

ULICNI SVIRAC

NOVE NAOCALE

TAJNA LJUBAV

RUSKI

CARLAMA

SEMSO

CALGARY

SIVACA MASINA

OPOMENA

SANJAM

OTAC

VJERUJEM U LJUDE

MUTNA VODO, NOSI ME

MUSAKA

PAJA

VJETAR

PO PRAV’LIMA

NESTO DRUGACIJE

REFKO – HABER KUTIJA

NIJE TO NOSTALGIJA

RAMAZAN, HADZIJA, JOVAN I SMITH

MAJCINSKA LJUBAV

MEMO

BOMBONJERA

SUZANA, NE SUZI, MATERE TI

CUTI

UTISCI

ZIVOT U GRADU

POSLIJE MABELE ODOH U DVA RIBARA

INTERNET SAPUNICA

ROZALIJA

ZIVOT

NIKAKO DRUGACIJE

CARSIJA

PROLAZNI SMO

MUJO O DZEKI

BOSNA

NIJE OVO O NOVINARIMA POPUT SENADA HADZIFEJZOVICA , PA CAK NI O DJURI STO PISE SVOJ DNEVNIK

BAHRA

MIRALEM –“BOSNJAK NA CEKANJU”

PARE NISU PROBLEM, PARE NE DAM

JESEN U CALGARY-JU


KRVNA GRUPA JE NASLJEDNA I NEPROMJENLJIVA KARAKTERISTIKA LJUDI


MUSTO, DRUG MILICIONER ILITI GOSPO’N POLICAJAC

BILO JEDNOM U KALGARIJU

PAPAK

HEPEK

PRIGLAVCI

FATA SE ISFLEKALA

HEPEK

PAPAK

BILO JEDNOM U KALGARIJU

IZ DIJASPORE OD NINE

NEMA “PUSH UP”, ZATO SE NE RARUMIJEMO

DAN ZAHVALNOSTI

NOSTALGIJAI

IDEMO U BRAZIL

BIO HARI

DROGA-“PRKOSNA OD SNA”


DADO SINE, OPROSTI

HALLOWEEN///NOC VJESTICA

AAAA, STO ME ZBUNARISE

BILIJAR

U KORAK S VREMENOM

KRIZA SREDNJIH GODINA

MALA I VELIKA RAJA

STIDIM SE

LATINICA I CIRILICA “U NAS BOSANACA I HERCEGOVACA”

NEDO BI O DZEKI, MENTALITETU…

BOSNA

CRNA MACKA, DUGE GACE I POTKOSULJA

DJEDA MRAZ

CALGARY

GURABIJA

SPENSERICE

BOZE, NIJE “SOCIJALA”

JESTE LI BILI U VARESU?

NAJMODERNIJI SVJETSKI PRIMITIVCI

TUCEPI

POKLONI

DE JARANE, MOZE LI STA OD TIFE

POPULARNOST

SLIKANJE

BOSANSKA FLEKSIBILNOST

CIKA MISO ILI HUSEIN HASANI

NOSTALGIJA

MIRZA

KUHARICA

PACIFIC OCEAN/MILIVOJE BATO JEFTIC

"NE HLUPAJ LOPTOM"

"INZINJER I INZINJEROVCA"

DA TE OPOMENEM

DUBIOZA, PA JOS KOLEKTIV

Дубиоза

LICNA KARTA

BANJALUCANIN BOBAN

DE JARANE, MOZE LI STA OD TIFE

"ZBILJA SE PIKA"

KAMEN U CIPELI



DA SAMA SEBE KOPIRAM

MY WAY OR THE HIGHWAY

BUBAMARA

ZIMA

SPONA

CORAVA POSLA

KRPICE-NI PREVISE, NI PREMALO

MRZIM MART

STA LI MI JE?!

ZENSKA POSLA

BARAKA

PRIRODNI

KOFER

SARAJEVO

DA MI JE

NAS TEMELJ

ZIVA ISTINA

"SEDAM BRACE"

HASAN

VILINA VODA

ZIVOT I SMRT

VAZNA JE SIRINA DUSE

RADIO ZID

GELER

PONI

'TA CE NAM MUZEJ

BRAZI, IDEMO U BRAZIL

ZASTO SMO NAOPAKI

NIJE BA DO TELEFONA

PRVI MAJ

RED ZA VODU

FRIZURA

"U POVJERENJU"...pardon..."U MAHALSKOM STILU"

TUZNE SU BOSANSKO-HERCEGOVACKE PRICE

TEPSIJA

JEDAN, DVA, TRI, TEST...TEST

USPOMENE

IMA NEDJO PRAVO

NEDJINI VICEVI

BABE SU BILE I KOD OPRAH

MEDUNJANIN NA TRGU ZAVNOBIH-a

U JEKU PRIPREMA

KAKAV BA NOGOMET

NESTO JE, A NIJE NOSTALGIJA

DA LI SE RAZUMIJEMO

KAD SE RASPRICA PRAVA RAJA

NAGLASAK

BOSNA ILI BRAZIL

MAH, ZENSKA POSLA

NIJE SEZONA

MAH, MUSKA POSLA

"DUHOVNA HIGIJENA"


HADZIJINA KCERKA

NE BIH JA O GAVRILU PRINCIPU I PRVOM SVJETSKOM RATU


NEMAM JA SVE OSOBINE KAO U PRICI

O KANADJANIMA

NE ZELIM RAZUMJETI

IZ

NE ZOVU SE SVI KAO TI, KRVNICE

NEDJIN DELIRIJUM

MORE I REUMA

PITALICA

GLUMA JE TO, ZIKE

VRATIO SE NEDJO

PUTEVI

Sta ima veze biti u Zeljinom dresu i navijati za Bordo tim.. Ponekad...Ako nista zbog onog: dobro se dobrim vraca

CIPELE

STA ME BRIGA VISE

EH, TA LJUBAV

HODNICI ZIVOTA

NISU SVI ONLINE

ZIVOT

SKOLA MI SE ZOVE...

SOMUN

DJAMONJA NIJE NI OTISAO

DRUG MOJ, SA SLIKE

SAN

NEMA TI TEZE BOLESTI OD SIROTINJE

ZIVOT PREKO OCEANA

BAJRAM BARECULA

ZDRAVA HRANA I UTOPIJA

DA SAM JA NETKO

NEDJO

SVE JE U GLAVI


BOSNA KO FOL


JASNA GOLUBICA

U BOSNI MI JE LJEPSE, A U KANADI MI JE BOLJE

JOJ, STO ME BOLI GLAVA

ERA OF THE BIG BOOTY

RECITACIJA

JEDNA LASTA NE CINI PROLJECE

O SPORTU U KANADI

ISPIJANJE KAFE U KANADI

PROLAZE GODINE

KAD BI...

STA IMA VEZE

JEDAN DAN

STO POSIJEMO

UCITI I SAMO UCITI

PONEDELJAK

IZBOR

NE TVORIZAJ

HM...

BREME: MUZICKO I HUMANITARCA

LJUDI

CITAM CIRILICU ISTO KAO I LATINICU, BEZ GRESKE

DJUROLOGIJA

ROCKY MOUNTAIN

HELLO BARBIE

SARAJEVO

BURAZ, SRETAN RODJENDAN

DOBRO SE DOBRIM VRACA, LOSE LOSIM

ODA DJETETU

PROLJETNO POSPREMANJE

KUBA

MIKICA

@senoritabandida

BLOGBOSNIA NA FACEBOOK-U

MOJE MALO "SLIKARSKO UMIJECE"

DIJETA"

SVAKA MU JE ZLATA VRIJEDNA"

DOSLA TOBE"

"PERSPEKTIVA"

"COCHRANE"

"BEZ NASLOVA"

"NAJBOLJI DRUG"

"ZIVA ISTINA "

"SEKS I "

"BAJRAMSKI RUCAK "

"MINI MAUS"

"NITI TAMO, NITI 'VAMO"

"..."

"RUS"

"KONCERT"

"DOBRO I ZLO"

"NAJBEZBRIZNIJI SVIJET"

"ZEBNJA"

"SAN"

"SpiderMABEL"

"JEDNA OBICNA PRICA"

"IPAK NE VOLIM BROJATI GODINE"

"JELENA BILA U CALGARY-ju"

"LJUBAV"

"DJIDJA"

"JA O GLASU Hh"

"O IMENIMA"

"GRAH"

"OBLAK"

"BLOGERICA"

"DAN SJECANJA"

"DERNECI"

"POLAROID"

"ZELIM I NE ZELIM"

"RADJANJE I UMIRANJE"

"DRUSTVO CRVENOG SESIRA"

"REKLAMA"

"ZAOKRUZIMO 2015"
"ZAOKRUZIMO 2015/DRUGI DIO"

"ZAOSTROG"

"DJIDJA-BETTY BOOP"

"SRETAN VAM BOZIC I NOVA GODINA"

"DILEMA"

"DJIDJA NASLA BOSANCA"

"PJEVACKA KARIJERA"

OVAKO TO RADE PRAVI PEDAGOZI I NASTAVNICI

PRIPREME ZA VRTIC

NEKIM LJUDIMA JE ZIMA I NA +30

DANAS BI PJEVALI SRETAN TI RODJENDAN

NIJE LOSE ZNATI

SETNJA PO ZIVCIMA

SETNJA U PIDZAMI

ZLATO ILI BIRKIN

O DJECI OD 18 MJESECI DO DVIJE GODINE


DA NE BI DJIDJE BIO BI POST O OBICAJIMA

PETAK JE

TO SU TE RAZLIKE: NAS STARIH I MLADIH, ALI U DIJASPORI

ROKA MANDOLINEN

O BLOGERIMA SA BLOGGER.BA

PRVA DAMA

KO PRIZNA POLA MU SE PRASTA

KLIMAKS

ZENA SA STAVOM

PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA

TIM CLANCY

1.MART

U KANADI

ROK KO FOL

8.MART

BUBNJAR, ELVIS KATIC

JA O ZIKETU

VRIJEME JE

ROK KO FOL/2 dio

8.MART

O DJECI OD 2 GODINE ZIVOTA DO 3

CEVAPI

GRADJANI U PATROLI

NEPOPRAVLJIV SLUCAJ

ROMANTIKA

STA JE ZIVOT MAMA

STRPLJEN SPASEN

LICNA KARTA

SVEMU DODJE KRAJ

O DJECI O 3 do 5 GODINA

CIPELE

DA NIJE PAPAKA

SAMO DA NE NAVIJEM SAT: PRODUZENI VIKEND JE

RADIUM HOT SPRINGS

KO KAZE DA JE ZAPAD HLADAN

O RAZMAZENOJ DJECI

NEKAD JE BOLJE I NE PROGOVORITI

RAZMISLJANJA

LILAC FESTIVAL

RAMAZANSKI SOMUNI

GODISNJI ODMOR

NIJE FER

SRAMOTA

NAKO JA MALO, NA ENGLESKOM

SJECANJA





































































































































































































































































































Nemoj dragi...
Nemoj dragi
Nemoj nocas
Zaboravljat' jedra njedra
Sto te zovu u snovima...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Kvasit' suzom
Oka zar...
Pjesmom tihom
Noc uljepsaj
Nek' zaigra srce dragoj
Dok ti cuje stope teske...
Nemoj nocas
Nemoj dragi
Zaboravit' zvjezdin sjaj
Nek' ti uzdah jedrih njedra
Uljepsaju stvarni san....
Z. R.

Moja religija je: BITI COVJEK
Ocaj
Nestadose tanane niti. Pojavise se utvare ocaja, zgrabise najvrijednije sto covjek moze covjeku da pruzi. Nestade jedna dusa tvrdoglavo gazeci u svom ocajanju. Prastah vise puta za onu divnu ljudsku njegu kada bolesnom i casa vode zlata vrijedi. Ali, vise ne mogu, ne dam da se gazi sto je najsvetije u mom zivotu. Lagano cu poput mjeseceve sjene, tiho i u mraku, odsetati ne muteci bistru vodu, lagano ka izvoru, cuteci i dostojanstveno. Z.R.

Flag Counter




















MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA

Powered by Blogger.ba